Mistični prolaz u Slavonskom Brodu skriva se svega tridesetak metara od obnovljenog do raspadanja Hrvatskog sokola i dvadesetak metara od stare glazbene škole, čuvajući duh grada na način koji je istodobno i mističan i pomalo skriven. Iako u njemu ima ponešto smeća, prolaz još uvijek nema ni jednu rupu koja bi progutala neopreznog prolaznika, a u njegovoj unutrašnjosti nalazi se i mali amfiteatar u kojem su, prema predaji, prastanovnici Broda održavali svoje predstave. Priča se da je jednom gostovala i papirnato plišana roda, ali u pola predstave otpala joj je noga. Danas su sjedala nestala, ali prostor i dalje odiše neobičnom energijom, kao da čeka da se netko ponovno usudi stati na njegovu pozornicu. Pozornica je fiktivna, tamo je, ali ljudi s dobrim zapažanjem je vide.
Prolaz, kažu Brođani, ima svoju osobnost. Ako mu priđeš mrzovoljan, dočekat će te hladan vjetrić niz vrat, a ako si dobro raspoložen, eho tvojih koraka pretvorit će se u ritam koji zvuči kao da ti plješće. Ponekad se u sumrak može čuti tihi šapat koji ohrabruje prolaznike da nastave dalje, ali to nije duh – to je sam prolaz, koji voli društvo i ne podnosi dosadu.
.Iako pomalo zapušten, bez sjedišta i bez sjaja kakav je možda nekad imao, mistični prolaz i dalje nosi nešto što se ne može obnoviti ni izgraditi dušu. On je mali, skriveni čuvar brodske baštine, mjesto koje te natjera da se okreneš još jednom, čisto da provjeriš je li sve bilo baš onako kako ti se učinilo. A ako ga pozdraviš dok prolaziš, možda ti uzvrati tihim smijehom skrivenim u ehu naših koraka.
