Slavonski Brod, ohrabren svjetskim trendovima prekrajanja granica i lokalnom potrebom da se velike odluke donose zbog malih, ali emocionalno nabijenih razloga političkih kvazimudana i drndaroša, odlučio je povući povijesni potez: pripojiti sebi cijev iz koje već stoljećima curi voda uz cestu. Ta cijev, taj metalno kameni spomenik upornosti zvan Izvor pitke vode Tomislav pored ceste, taj hidrološki Stonehenge našeg kraja, preživjela je sve – ratove, asfaltiranja, rekonstrukcije, političke ciklone i tri generacije ljudi koji tvrde da nigdje voda nije bolja. Gradski čelnici tvrde da je cijev najvažniji vodni objekt sjeveroistočno od Vijuša i da Brod ovim potezom napokon može prestati bušiti grad u potrazi za termalnom vodom. “Čemu kopati po parkiralištima i livadama kad imamo vodu koja teče sama od sebe, bez dozvola, bez natječaja i bez geoloških elaborata”, poručuju iz Grada, ponosni kao da su upravo otkrili novi izvor, možda i eliksir mladosti.
No pripajanje cijevi povlači i pripajanje teritorija oko nje, a kako je cijev, po starom dobrom običaju, postavljena taman na krivo mjesto, Brod je odlučio usput pripojiti i Sibinj. “Kad već uzimamo cijev, red je da uzmemo i sve što ide uz nju”, kažu gradski stratezi, kao da govore o kupnji usisavača s besplatnim nastavcima, a ne o teritorijalnom proširenju. Sibinj, naravno, nije oduševljen. Stanovnici tvrde da ih nitko nije pitao žele li postati Brođani, da su sasvim zadovoljni svojim identitetom i da im ne pada na pamet prepustiti cijev bez borbe. Najavili su mobilizaciju, što u prijevodu znači da će se okupiti ispred izvora, ruke u džepovima, i vrlo ozbiljno gledati prema Brodu. Ako situacija eskalira, kažu da će dovesti i traktore, čisto da se zna tko je tko. U planovima je i dislociranje Savskog mosta u Sibinjski Slavonski Brod.
Koliko doznajemo, razmatra se i pripajanje Garčina zbog izvora tople vode koji se tamo nalazi. Gradski oci tvrde da bi to bio logičan nastavak širenja, jer “ako već uzimamo hladnu vodu, red je da uzmemo i toplu, da Brod ima kompletan temperaturni spektar”. Garčin zasad šuti, ali šutnja je, kako kažu analitičari, ili znak mudrosti ili znak da se još nisu dogovorili tko će prvi reagirati.
U Brodu vlada euforija. Građani komentiraju da je vrijeme da se stvari postave na svoje mjesto, da je cijev ionako oduvijek bila naša i da bi bilo dobro odmah riješiti i pitanje Petnje dok smo u naletu. Neki predlažu da se voda iz cijevi brendira kao “Brodska originalna”, drugi da se oko nje napravi spomen park, a treći da se uvede posebna dozvola za punjenje više od dvije boce dnevno, da se zna red.
I tako, dok svijet raspravlja o globalnim krizama, Slavonski Brod rješava ono što je za njega najvažnije: cijev uz cestu iz koje curi voda, izvor u Garčinu koji grije dušu i teritorij koji se, eto, baš zgodno našao na putu. Jer granice su samo crte na papiru, ali dobra voda je vječna.
