Jutros dižući roletnu očekivao sam bar dva metra snijega. Krmelj jedan van iz oka i tako sve do trećeg krmelja. Pa gdje je nema snijega. Nije valjda išao vamo tamo i zaobišao naš grad. Čak ga ni divlje svinje nisu zaobišle, a snijeg je.
Konotativno značenje našeg grada dolazi do punog izražaja, ali ostaje pitanje Gdje je palo bijelo govno zvano snijeg ako nije tu. Prva sumnja pada na našu zimsku službu, ali oni spremni čekaju, a pojma nemaju gdje je. Ralice su bile baš nebrijane za obračun jedan na jedan s snijegom, a ono ništa. Snijeg pojeden, ona iz naslovne je kriva.
Kako bi Baltazar zaključio tako sam i ja Eureka, ali provjereno saznao kad sam vidio papirnato plišanu rodu. Sukladno narativu evolucijskog razvoja iste krpe saznao sam da ona ima čip u glavi koji nije dopustio da pahulje dotaknu zemlju. Prekrasan rad Joze Krpara. Neće naš grad nikad biti
