Jedna od stvari koje sam primijetio tijekom godina obitavajući kod papitnato plišane naka je ta kako različito stranci i mještani doživljavaju Hrvatsku. Iako je to prirodno u svakoj zemlji svijeta, percepcije su ovdje znatno izrazitije različite. Kad dođu naši koji su otišli iz naše zemlje zbog uneređenosti i tvrde da je tamo negdje raj, a tu valjda Albanija, ali najljepša na svijetu.
Stvari su se za mene promijenile tek kad sam otkrio moćnu Državu Uhljebistan, shodno otkriću pitam se pa kako sad tu uhljebi, zat ih nema od kralja Tomislava? . To i nije neka spoznaja, već empirijski dokazana činjenica. „Riječ uhljeb može se upotrebljavati u dva značenja. Prvo značenje, ono kojem su skloni internet libertarijanci i anarhokapitalisti, označava sve one koji plaću primaju iz državnog proračuna.“ Izvor: http://rjecnik.neologizam.ffzg.unizg.hr/2016/02/25/uhljeb/
Uhljeb je osoba koja prima plaću iz državnog proračuna za rad koji ne rezultira stvaranjem dodatne vrijednosti u smislu proizvodnje dobara ili pružanja usluga koji korisnicima istih povećava kvalitetu života. Da li poznate kojeg?
Pa ipak, optimistični dojmovi većine posjetitelja dijametralno su suprotni gledištu većine mještana/ domorodaca. Oni koji već nisu emigrirali vide kako se situacija pogoršava i pogoršava (Hrvatska sustavno bezobzirno pljačka od strane političke elite/ vlasti), uz sve manje nade za uspješnu budućnost Hrvatske/ Slavonskog Broda/ Crnog potoka – osim ako, naravno, nisu dio napuhanog birokratskog sustava koji osigurava lagodan način života, licemjernom ljubaznošću fascinatnog broja uhljeba, koji sve više čvrsto stišče uredne porezne obveznike, koji nisu pripadnici Uhljebistana i sve ih teže plaćaju.
Uostalom, bio bih i ja optimist da imam pašnjak na moru s bazenom za napajanje valjda „stoke“ koji mi donosi bar 100 EU na dan, ali nemam. Iako nisam Kuščević, a ni dide nam nisu ni malo slični. Zločesto se šalim.
Mnogo je načina da se ilustrira veliki broj parazita koji hrane one koji ostaju i rade, ali ovo je ilustracija u kolumni da ilustriram poantu. I iako brojevi možda nisu 100% točni, ali 99.99% jesu), sentiment bi trebao prenijeti poruku.
New York, grad s 8,4 milijuna stanovnika, ima jednog gradonačelnika, 5 zamjenika i 51 gradskog vijećnika.
Hrvatska, zemlja s skoro pola tog stanovništva (zapravo manje danas, sada manje od 4 milijuna) ima 128 gradskih gradonačelnika s 213 zamjenika, 20 regionalnih guvernera s 50 zamjenika, 428 gradonačelnika manjih gradova i sela sa 480 zamjenika i ukupno 8354 vijećnika. Tko to plača?Vi. TKO šuti najviše? Opet isti odgovor, upravo mi/ vi, a oni/ uhljebi će sigurno šutititi do daljnjeg.
A New York djeluje, manje-više, i Hrvatska to ne čini.
Slavonski Brod s svojih 50 ak tisuća stanovnika ima 21 vijećnika, prije 25. Taj NY pojma oni nemaju, dva zamjenika gradonačelnika/ mi jednog, tajnika nemam pojma koliko, a onda slijede tajnici tajnika. Opet će neki reći da je to malo. Dragan Jelić iz stranke koju toliko volim s prefiksom NE dosad se jedini odrekao svojevremeno mjesečne naknade za povremeno sjedenje u vijeću i istu preusmjerio potrebitima. Kod nas je bitno imati 13 ručica, ali koliko one koštaju nije bitno. Bitna je VLAST i sinekure koje ona daje. Uostalom taj NY je samo 170 puta veći od SB, ali pojma oni nemaju. Ostali se nisu ni za Božić odrekli ničeg, pa ni mjesta u prvim redovima Crkve, da ih drugi smrtnici zapaze. Oprost se ionako može kupiti, naravno za Eure. Nažalost obraz malo teže.
A nekoliko je pokazatelja koji bi ukazivali na to da je neuspjeh na putu, osim napuhane i neučinkovit. Omjer poreza koji plaćaju porez/ rade prema umirovljenicima pokazuje zabrinjavajući trend. Omjer koji je nekad bio blizu 4: 1 sada je bliži 1,2: 1. Uz redovne umirovljenike, broj ratnih veterana i dalje raste, iz godine u godinu čak gotovo 29 godina nakon rata. Danas taj broj broji preko 500 000 veterana, mogla je bit Hrvatska do Tokija koliko ih imamo.
Nije bilo značajnih pokušaja bilo koje vrste reformi. Kleptokracija nakon rata i kronizam koji paralizira Hrvatsku danas nastavljaju neumorno.
Ovih dana objavljena je IMD-ova Svjetska ljestvica digitalne konkurentnosti za 2023. na kojoj Hrvatska, kao i na mnogim drugim sličnim ljestvicama, ne stoji baš najbolje. Pali smo na 44. mjesto od ukupno 64 zemlje obuhvaćene istraživanjem.
Kada se dublje zaviri u izvješće, vidljivo je da je unutar čimbenika znanja Hrvatska najbolje rangirana odnosa broja učenika i učitelja. Prema tom kriteriju nalazimo se na 8. mjestu. Također, dobro smo rangirani, na 9. mjestu i prema broju žena istraživača. Kao slabost ističe se međunarodno iskustvo, prema kojem smo na 59. mjestu, a zanimljivo je da se unutar ovog čimbenika ocjenjuje i kriterij upravljanja gradovima, prema kojem smo na 56. mjestu
Ima nade za „Punk nomade“. Naš grad je transparentan, imamo i aplikaciju za nadziranje transakcija, ali sitnica kao narativ je što o ničem drugom pojma nemamo Naravno na natječajima za posao pobjeđuju isključivo najbolji i najsposobniji , a oni nisu pro forme za uhljebljivanje, zar ne? Možda jesu, ali mi koji ne sudjelujemo u trgovačkim igrama, pojma nemamo.
Već kad smo skoro uspjeli po svim pokazateljima bit skoro dno dna. Barem zamislite ljudi više ne žele razgovarati o partizanima i ustašama. Želimo učiti i spoznati povijest kakva je bila bez pristranosti, a i kroz budućnost praviti povijest na ponos svih nas. Samo zamislite. Propade zamisao ako i kad upalite tv. Partizane i ustaše skoro je ubila korona. Papirnato plišana roda kao relikt krpe već duže od deset godina stoji i plaši mw. Stoga je i ona uhljeb, ali čiji?
Uhljebi su tu, oni su svugdje oko nas. Njih ne vidimo, ali tu su. Usudio bi se napisati i da je papirnato plišana rodica uhljeb postavljen bez cilja i svrhe, kao i konkretne funkcije. Ima video nadzor, postavljena je bez natječaja. Kao pravi uhljeb jedino što čeka je redovito podapiranje. Moto Uhljebistana je Pipl Mast T(k)rast As.
