Smjestite se udobno, udahnite duboko i uživajte u čistom, filtriranom zraku… unutar novog hotela Park, gdje nitko ne puši. Doslovno nitko. Nekoliko stotina ljudi sjedi, pije kave, gleda u mobitele i pretvara se da je ovo najnormalnija stvar na svijetu. Osim par upornih kronera koji tresu od zime vani, jer tamo im je dopušteno uništavati vlastita pluća. Naravno, uz obavezno gutanje sitnih čestica industrijskog smoga, jer tko još brine o kvaliteti zraka kad je duhanski dim javni neprijatelj broj jedan?
Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda strogo propisuje gdje se smije, a gdje ne smije paliti cigareta. Ukratko unutra ne smiješ ni pomisliti na duhan, osim ako ne sjediš u hermetički zatvorenom akvariju koji se, sudeći po pravilima, nalazi negdje na rubu zakona i zdravog razuma. U prostor za pušenje ne smije se služiti hrana ni piće, jer ništa ne ide bolje uz nikotinsku krizu nego osjećaj potpune izolacije i suha usta.
Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda strogo propisuje gdje se smije, a gdje ne smije paliti cigareta. Ukratko – unutra ne smiješ ni pomisliti na duhan, osim ako ne sjediš u hermetički zatvorenom akvariju koji se, sudeći po pravilima, nalazi negdje na rubu zakona i zdravog razuma. U prostor za pušenje ne smije se služiti hrana ni piće, jer ništa ne ide bolje uz nikotinsku krizu nego osjećaj potpune izolacije i suha usta. Ionako sam bio stravstveni pušač, dok nisam popušio dva moždana udara.
Državni inspektorat se ozbiljno bacio na posao i u samo dva mjeseca utvrdio više od 180 nepravilnosti. To znači da skoro polovica ugostitelja pokušava pronaći kreativne načine da zadovolji i svoje pušače i zakonodavce – što je otprilike jednako uspješno kao balansiranje pepeljare na vrhu piramide od čaša. Kazne su drakonske, pa tako ugostitelji koji prekrše pravila mogu platiti i do 19.908 eura. To je taman dovoljno da se kupi kvalitetan pročišćivač zraka za terasu, gdje ionako nitko ne primjećuje da je razina čestica PM2.5 viša nego u pušioni. Upravo zato i razumljivo pušači puše kao da su u logoru izolirani od svih. Ne smeta ni jednima ni drugima, bitno je da čuvamo čist zrak, makar bio i zagađeniji u pušioni.
Europska unija pak razmišlja kako dodatno ograničiti pušenje na otvorenom jer je očito previše slobode preostalo onima koji su i dalje vjerni nikotinu. Hrvatska prednjači s 35 posto pušača, no umjesto da im se nađe način da se društveno integriraju, gura ih se u kut, doslovno. Uskoro bi mogli dobiti posebne oznake na odjeći, a nije isključeno ni da će se dimanje premjestiti na planinske vrhove, gdje je ionako razrijeđen zrak, pa se valjda dim manje primjećuje.
Sve u svemu, popušili smo. Ne cigaretu, nego borbu protiv apsurda. Vani je zrak zagađeniji nego u najgoroj birtiji s 80-ima, ali barem znamo da smo u zatvorenom sigurni. Samo još da netko napravi inspekciju zdravog razuma – tko zna, možda bi i tu našli 181 nepravilnost.
/Vanja Krnić/
