Postoji mjesto u Slavonskom Brodu gdje možete doživjeti spoj prošlosti, sadašnjosti i potencijalne buduće nesreće – Đurin most. Nekad ponosna infrastrukturna veza između tvornice Đuro Đaković i radničke klase, danas je most postao nešto poput društvenog eksperimenta: koliko daleko možete otići prije nego što propadnete u rupu, zapnete za zahrđalu ogradu ili vas obuzme strah da ste kročili u paralelnu dimenziju iz koje nema povratka? Đurin most, izgrađen s idejom da radnici brže stignu na posao, danas uglavnom koriste aveti prošlih vremena. Radnici su otišli, tvornica je „malo“ posustala, a most… most je ostao. Ostao kao podsjetnik da se u Slavonskom Brodu povijest ne briše – ona jednostavno trune na vidljivim mjestima.
Nekoć je spajao Đuru Đakovića s Malim Parizom, a danas povezuje samo hrabrost i očaj. Papirnato-plišana roda, koja je nekoć simbolizirala nadu, negdje je odletjela ,vjerojatno nakon što je shvatila da se ni na jednoj strani više ne isplati slijetati( Jozo Krpar odustao). Ostavila je most radnicima-duhovima i onima koji nemaju izbora. Svaka šetnja Đurinim mostom donosi uzbuđenje: hoće li pod vama puknuti ploča, hoće li vas dohvatiti neki razapeti kabel, ili ćete možda samo stati na pogrešno mjesto i shvatiti da su neki dijelovi nestali, vjerojatno zbog gravitacije ili entuzijastičnih skupljača sekundarnih sirovina? Staklene plohe, nekada estetski dodatak, sada su samo apstraktna umjetnost nevidljivosti – većina ih je razbijena ili su misteriozno iščezle.
Stepenice? Ah, stepenice su tu da vas podsjete na prolaznost života. Neke su popucale, druge se ljuljaju, a treće su jednostavno odlučile napustiti radno mjesto, ostavljajući prolaznike da improviziraju vlastite korake prema neizvjesnoj budućnosti. Dok se uspinjete mostom, u nosnice vam ulazi bogata paleta mirisa. Od snažnih tonova amonijaka (jer su neki most zamijenili za javni toalet) do suptilnih nota truleži i vlage, doživljaj je potpun. Povremeno se može osjetiti i miris nostalgije – ili je to možda samo zadah stare pive iz razbijenih boca koje čine neizostavni dio podnog dekora? Ako mislite da prolazak mostom može biti opasan, u pravu ste! Ograde su djelomično polomljene, metalne šipke vire na strateški neugodnim mjestima, a električni spremnici stoje poluotvoreni, kao da vas izazivaju da testirate vlastitu otpornost na strujni udar. Ukratko, Đurin most je kao Escape Room, samo što ne morate plaćati ulaznicu – sve dok ne platite liječničke troškove.
Đurin most je ostao – ne zato što ga netko voli, nego zato što ga nitko ne dira. Spaja ljude, ali postoji realna šansa da se i sam raspadne prije nego što ostvari svoj puni potencijal kao moderna avanturistička destinacija. Hoće li se ikada obnoviti? Teško je reći. Do tada, samo hrabri, očajni i oni s previše avanturističkog duha mogu se upustiti u ovu jedinstvenu pješačku avanturu. Sretan put i neka gravitacija bude s vama!
/Vanja Krnić/ video LAKI STUDIO
