Kakva smo mi to država, grad, županija, naselje? Pitanje za milijun kuna bi bilo da nabrojimo smijenjene ministre ove vlasti pod motom “Ako sam nepošten pljuni mi u lice”. Napunili bi akumulacijsko jezero. Ima jedna pjesma koja govori istinu samo sa vremenom mijenjaju se akteri. Iako ne psujem ali Jebo te led!
Grad nam se trudi i uspijeva bit sve ljepši. Zabranjeno pušenje bilo je napokon u našem gradu. Post socijalistička naselja građena su za maksimalno jedan automobil po stanu, a sad kružiš i kružiš i pitaš se ima li mjesta kako to? Nema ga ni od korova. Ispada da se u bivšoj državi živjelo i djelovalo zeleno. Ostao bih u našem gradu, ali za to treba stranačka iskaznica? Imam stav i ne želim to, ali onda nema posla. Kako to? . Rade se pumpe za električna vozila, a i kontejnere su maknuli da ljudi nemaju kopati po čemu. Božićnica samo će bit za neke, ali vatromet za sve i onda se pitaš kako to. Kako to da ni kontejnera nema više, vratite ih. Kako to da tu transparentno nemaš pojma tko koga. Hmmm, nije važno što.
Hvališ ih napokon su donijeli Zakon o inkluzivnom dodatku kao šlag na tortu . Kao Jackpot Vjerodostojni idu dalje bez minisra koji čeka zeleno na semaforu Prikaze koje to nisu izglasali su zakon u kojem možeš imati par milijardi Eura na računu, ali ako naslijediš nešto od dida ili babe, a još bliže roditelja ili s svojim milijardama kupiš sam postaješ u najmanju ruku sukspetan i prestaješ bit potreban za inkluziju. Gospoda ne gledaju svoje džepove već tuđe prazne Njihovi antipodi su upravo oni sam , pa biraj. Prikaze ili nakaze, satira nije ni potrebna. Oni sami su prikaze i punokrvna Britanska satira po naški.
Na mojoj billboard listi nalaze se ove tri stvari. Iz sentimentalnih razloga nema mjesta za Aleksandru Priović. Jednostavno država nam je Jebo te led, u kojoj se ta sve pitaš kako to da samo neki mogu sve. Eureka vode je Prikaze. Kolumnica nije dubokoumna iz prostog razloga. Fali mi! Čega ? Mozga!
Često pomislim na Sizifa.
Sizif je u podzemlju morao vječno gurati velik kamen uz neko brdo, ali svaki put kad bi ga dogurao do vrha, kamen bi se skotrljao u podnožje. I tako uvijek iznova.
U čemu se sastoji Sizifova kazna? Površno bi bilo promatrati je samo kao tjelesni napor i muku. Ona zapravo to i nije. Njegova kazna je kazna za um. Zamislimo najmudrijega i najlukavijega čovjeka prisiljenoga na obavljanje besmislena posla sa sviješću da ga ni njegova mudrost ni lukavština ne mogu izbaviti iz toga vječnog besmisla. Zamislite Sizifa kod nas i kamen bi drmnuo, ako ne on , ali kamen bi nestao.
Autor: Vanja Krnić
