Danas pratimo izvanrednu sjednicu Hrvatskog sabora o slučaju nezakonito zakopanog otpada u Gospiću. I ne želimo skretati pozornost s pitanja na koja građani Gospića imaju pravo dobiti odgovore.
Ali iz Slavonskog Broda teško je ne prepoznati jedan zajednički nazivnik: što se događa kada država i njezine institucije reagiraju prekasno?
Slavonski Brod o tome više ne govori samo na temelju osjećaja građana.
Još 2020. godine Europska komisija pokrenula je postupak protiv Hrvatske zbog onečišćenja zraka česticama PM10 i PM2,5, pri čemu je izrijekom navela Zagreb, Osijek i industrijsku zonu koja obuhvaća Slavonski Brod. Već tada Komisija je upozorila da mjere koje Hrvatska poduzima nisu dovoljne da bi razdoblja prekoračenja bila što kraća.
Dvije godine kasnije, 2022., Komisija Hrvatskoj upućuje obrazloženo mišljenje: prekoračenja traju, a predstavljene mjere nisu se pokazale učinkovitima.
Tu upozorenja nisu završila.
U srpnju 2025. Europska komisija ponovno pokreće postupak protiv Hrvatske jer država nije ispunila svoje obveze vezane uz ažuriranje nacionalnog programa kontrole onečišćenja zraka. To nije administrativna sitnica. Upravo u tom programu država treba objasniti kojim će politikama i mjerama smanjiti emisije atmosferskih onečišćujućih tvari.
A rezultat?
U podacima koje je Vijeće Europske unije objavilo za europske gradove za 2024. i 2025. godinu, Slavonski Brod jedini je grad koji je premašio prethodnu europsku graničnu vrijednost od 25 µg/m³ PM2,5.
Dakle, šest godina nakon prvog ozbiljnog upozorenja Europske komisije – Slavonski Brod nije europski primjer riješenog problema, nego europski ekstrem!
Zato danas, dok slušamo raspravu o Gospiću, pitanje odgovornosti države ne možemo svesti samo na to tko je nezakonito zakopao otpad.
Moramo pitati i gdje su bile institucije, što su znale, kada su znale i jesu li pravodobno koristile ovlasti koje imaju.
Jer Zakon o zaštiti zraka vrlo jasno kaže da učinkovitost zaštite i poboljšanja kvalitete zraka osiguravaju i Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske, uz jedinice lokalne i regionalne samouprave. Kada postoje prekoračenja, zakon propisuje akcijske planove, praćenje njihove provedbe, procjenu učinkovitosti mjera i obvezu državnih i lokalnih tijela da svoje mjere provedu i financiraju.
A iznad svega stoji članak 70. Ustava Republike Hrvatske:
“Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.”
Upravo je zato zanimljiva i rasprava o kaznenoj odgovornosti za najteža djela protiv okoliša.
Europska unija donijela je još 11. travnja 2024. Direktivu o zaštiti okoliša putem kaznenog prava. Hrvatska ju je bila dužna prenijeti do 21. svibnja 2026.
Rok je prošao.
15. srpnja 2026. Europska komisija Hrvatskoj je zbog nepotpunog prijenosa Direktive uputila službenu opomenu.
A tek nakon toga, u kolovozu, u jeku slučaja Gospić, Vlada najavljuje izmjene Kaznenog zakona i uvođenje osobito teških kaznenih djela protiv okoliša – odnosno ekocida.
Posebno je važno što nova europska Direktiva ne govori samo o onima koji aktivno onečišćuju okoliš. Ona izričito polazi od toga da propuštanje zakonske dužnosti djelovanja može imati jednako teške posljedice kao aktivno postupanje. Europski zakonodavac upozorava čak i na slučajeve u kojima se okolišni kriminal događa uz toleriranje nadležnih tijela, zatvaranje očiju pred povredama propisa ili propuštanje potrebnih kontrola.
Zato Gospić i Slavonski Brod nisu isti slučaj.
Ali imaju jedno zajedničko pitanje:
Je li odgovornost države samo sanirati posljedice kada problem eskalira – ili je odgovornost države spriječiti da do njih uopće dođe?
Slavonski Brod na odgovor čeka godinama.
I nakon upozorenja Europske komisije iz 2020., obrazloženog mišljenja iz 2022., novog postupka iz 2025. i europskih podataka iz 2026. koji nas stavljaju na samo dno, više nije dovoljno reći da se stanje prati.
Apeliramo na Vladu RH da podnese izvješće što je učinjeno, što nije učinjeno, tko je za što bio nadležan i tko za propušteno treba snositi odgovornost.
Gradska organizacija SDP Slavonski Brod
