U četvrtak, 16. listopada, Grad će, kako su svečano objavili( link), „započeti s izvođenjem radova označavanja parkirališnih mjesta“ u Naselju Slavonija II. Lokacije su poznate: zgrade 1/1, 1/2, 2/1, 2/2, 2/3 i škola Antun Mihanović. Vrijeme je određeno – 7:00 ujutro, jer valjda asfalt bolje prima boju dok još spavaš. Trajanje – do daljnjega. A to, znamo, u prijevodu znači: dok ne padne kiša, dok ne dođe nova odluka ili dok netko ne shvati da smo zaboravili natječaj. Bojaju li oni nas ili papirnato plišanu rodu, tko zna? Nismo li valjda već uaboravili tu globalnu atrakciju, nekad davno vidljivu iz svemira.Raspala se, biologija radi svoje.
Naravno, građanima je poručeno da maknu svoja vozila „radi izvođenja radova“. Tko ne makne, možda će mu auto postati dio umjetničkog projekta. Naziv izložbe već vidim: „Identitet u tranziciji: parkirano društvo Slavonskog Broda“. Gdje da maknu, a koliko naših sugrađana se voza na sobnom biciklu. Opet diskriminacija, ovaj put po parkirališnom mjestu, kad kreće bojanje oko bolnice?
Službeno, sve je to „radi sigurnosti i organizacije prometa“. Neslužbeno, nitko ne zna što se zapravo događa. Jer u obavijesti nema ni riječi o tome hoće li ta nova parkirališta biti besplatna, naplatna, rezervirana, privatna, spiritualna – ili jednostavno dugino šarena. Možda ih Soroš financira. Možda želi nam nametnuti LGBT parkirališta, a mi nemamo pojma. Previše je tu možda, pa se s razlogom pitamo tko tu koga i u koju boju boja od sutra u 7 sati.
Ako pitate gradske službenike, oni samo kažu da je „cilj poboljšanje vizualnog identiteta naselja“. To, prevedeno na običan jezik, znači da su pronašli višak boje u skladištu. I sad se nagađa – što koja boja znači?
Plava, kažu, za one koji još vjeruju u bajke o besplatnom parkiranju.
Crvena, za one koji „samo pet minuta“ stanu ispred pekare.
Zelena, za bicikliste koji su ipak došli autom.
Žuta, za vozače koji svakog jutra igraju ruski rulet s paukom.
Ljubičasta, za politički osviještene i njihove kumove.
Narančasta, za one koji ni sami ne znaju gdje su parkirali.
A dugina? Dugina je za one koji vjeruju da se i promet može voljeti.
Najveselije će, čini se, biti ispred OŠ Antun Mihanović. Tamo će, prema neslužbenim informacijama, djeca učiti matematiku kroz praksu: „Ako tri automobila zauzmu četiri mjesta, koliko roditelja kasni na sastanak?“ To je već više od reforme školstva — to je spoj obrazovanja i realnosti, projekt kakav se rijetko viđa.
Iz Grada poručuju da je sve „u duhu zajedništva, tolerancije i vizualne osvještenosti“. Zvuči lijepo, kao katalog interijera, samo što se radi o parkiralištu. Na novinarsko pitanje hoće li se parkiranje plaćati, glasnogovornik je rekao:
„Vidjet ćemo kako se boja primi.“
To je vjerojatno najiskrenija rečenica koju je gradska administracija izgovorila u deset godina.
I tako, Slavonija 1 i 2( kau školi) uskoro dobiva svoja nova, šarena, možda i simbolična parkirna mjesta. Možda ćemo jednom i znati što znače. Do tada, ostaje nam samo vjerovati da boja ne skriva cijenu — i da iza svake crte ne stoji broj računa.
