Dok se ostatak svijeta bavi sitnicama poput umjetne inteligencije, klimatskih promjena i svemirskih istraživanja, Slavonski Brod stoji čvrsto na zemlji. Doslovno. Na betonu. Jer, zašto saditi drveće i praviti hlad kad možeš sve lijepo obložiti slojem betona i reći da je to “urbanistički napredak”?
Brođani su se odavno pomirili s činjenicom da su kružni tokovi postali ne samo prometni objekti već i dio identiteta. Za mnoge su oni prilika za improvizaciju. Dok Zagreb ima svoje Escape Room igre, Brod ima “Izlaz iz kružnog toka”, gdje se natjecatelji vrte dok ne zaborave gdje su zapravo krenuli.
“Imao sam prijatelja koji je krenuo na kavu u centar, a završio na izlazu za Požegu,” prepričava mještanin. “Sad mu se divimo jer je jedini čovjek koji je uspio izići iz petog kružnog toka u prvom pokušaju.”
Slavonski Brod, grad koji voli beton više nego što prosječan čovjek voli ljetni povjetarac, ima jednostavnu logiku: ako se nešto može posaditi, betoniraj. Nedavno su posađena čak tri nova drveta u parku, ali na mjestu koje nije dostupno ljudima jer je okruženo – pogađate – betonom, ali drveće bit u posudama kojih se ni Golijat nebi postidio.
budući afaltni zeleni krućni tok, kakvi već postoje u svijetu
“Hlad je precijenjen,” tvrdi gradski službenik. “Kad sunce prži, to znači da ljudi brže hodaju, a to je bolje za gradski turizam. Beton nas zbližava. Nema hlada, pa smo svi prisiljeni znojiti se zajedno.”. Narativno izrečeno imamo fontane afunkcionalne i ili ako rade kao da imaju tešku upalu mokraćnog sustava, pardon maslačka i brojnih prskalica.
Papirnata plišana roda, ta ponosna gradska atrakcija, pokazala je da je prava dama – osjetljiva i skupa za održavanje. Nakon što su građani uočili da se roda počela listati na vjetru, gradski oci odlučili su problem riješiti na svoj način: skupim, apsurdnim krpanjem.
“Sanacija je do sad koštala bar 10.000 eura, ali to nije trošak – to je investicija!” izjavio je anonimni član gradskog vijeća. “Sada je roda premazana specijalnim ljepilom koje je proizvedeno u Kini i drži čak tri mjeseca, ali svejedno se raspada.”
Građani nisu bili impresionirani. “Za te novce od rode mogli su nam napraviti novu fontanu, ili barem popraviti staru – znate, onu koja je prestala raditi davno?” komentirala je Brođanka Slavica dok se skrivala ispod plastičnog suncobrana, jer je prirodni hlad u Brodu jednako rijedak kao funkcionalna biciklistička staza.
Slavonski Brod je grad koji ne priznaje granice svoje mašte – ni zdravog razuma. Dok se vrtimo od kružnog toka do kružnog toka, betonira se sve osim ideje o boljem sutra. A što se tiče papirnato plišane rode, ona će nastaviti krpati svoje snove, baš kao i Brođani.
“Život je krug,” rekao bi pjesnik. “Ali u Brodu, život je kružni tok.”
