Brodska bolnica sinonim kvalitete i postojanosti

Prva zgrada koja je projektirana i zidana za bolnicu otvorena je 1. travnja 1898. U početku je imala samo 40 kreveta i u njoj je radio samo jedan liječnik. Tek 1910. sagraden je novi paviljon za zarazne bolesti pa je broj kreveta narastao na preko 50, a do početka Drugog svjetskog rata broj kreveta se povećao na preko 100.

Prvi ravnatelj Bolnice bio je dr. Dobroslav Brlić, gradski fizik, a prvi primarni liječnik u Bolnici je dr Emanuel (Kohn) Kovačić. Dr. Brlić je bio ravnatelj od 1898. godine, a zatim ga je naslijedio dr. Kovačić sve do 1930. Prvi specijalist bio je dr. Josip Benčević, kirurg, koji je došao u Slavonski Brod 1920., a prvi spc. interne medicine dr. Aleksandar Krauth, koji je u brodsku Bolnicu došao 1939…

“Usporedi li se 1888. godina sa 1887. to se vidi da je broj bolestnika u godini 1888. povećan i to za 62, uzrok tome jest što se u bolnicu primaju bolestnici od područja gradnje željeznice Brod – Nova Gradiška. Pomor u bolnici je tečajem 1888. godine bio razmjerno malen, a mnogo manji nego 1887. Od 204 bolestnika umrlo je 1888. godine 52, dočim 1887. od 142 umrlo je 45. Izviešće o bolestih tečajem 1888. pokazuje da je u bolnici biješe i priliepčivih bolesti i to: 4 slučaja kozjača (bolestni u Brod došli), 9 slučaja Typhus abdominalis (bolestni u Brod došli), 1 slučaj Morbilli (bolestan u Brod došao), 1 slučaj Trachoma. Spominjem i 1 slučaj bjesnoće (Lyssa humana). Bolestnici su smješteni u jednoj zgradi kr. financijskog erara, kojom grad privremeno raspolaže. S razloga, što se u istoj nikakve promijene podnijeti akoprem bi iste bile od preke potrebe. Na raspolaganju stoje 4 sobe, od kojih su tri oveće, a jedna stvarno malena. Za priliepčive bolesti uređena je samo jedna sobica u kojoj jedno 4 kreveta ležati mogu, nu ta je od glavne zgrade posve odijeljena. Sobe su dosta visoke, zračne i suhe, no pošto je prostor malen, a katkad dosta bolestnika imade, to se nedadu masa bolestnika po bolesti porazmjestiti, nego su pomiješana. Zgrada bi ta uz nješta promijena posve prikladna bila za bolnicu, pa je i od grada dosta hvaljena. Bolestnike poslužuje jedan podvornik i podvoriteljica, koji također propisanu hranu za bolestnike kuhaju. Liekovi se dobivaju u liekarnah brodskih, a pošto su dvije, to se jedne godine od jednog gosp. liekarnika, a druge godine od drugog gosp. liekarnika uzimaju; koji 15 posto popusta dadu. Bolestnike lieči gradski fizik, a bolnicom upravlja jedan gradski činovnik. Spomenuti mi je, da je dne 3. rujna 1888. godine obavljeno povjerenstveno nadpregledavanje bolnice u prisutnosti zemaljskog praliečnika velem. gosp. dr. Kallia, te da je bolnica u najvećem redu pronađena.”Od 1890. do 1893. gradski fizik dr. Adolf Miller uz povremenu pomoć dr. Jaroslava Blažeka liječi bolesnike u istoj Bolnici.

Gradsko je poglavarstvo 1896. donijelo dvije vrlo važne odluke. Prva je bila ponovni premještaj Bolnice u Pivarsku ulicu (današnja produžena ulica dr. Andrije Štampara), a druga je bila konačna odluka o početku gradnje nove bolnice. Izabran je odbor za gradnju bolnice u sastavu dr. Dobroslav Brlić, Jakov Kohn, Johan Baumajster i Vatroslav Brlić. Odabrana je lokacija za gradnju, tada na istočnom rubu grada u Srpskoj ulici (današnja ulica dr. Andrije Štampara). Radovi na zgradi Bolnice i gradnja oko 1 km dugačkog kanala od bolnice do Save počeli su iste godine. Tijekom 1897. radovi su dobro napredovali, pogotovo kada je podignut zajam iz Zagreba (100.000 forinti uz 4 posto kamata na 27 godina), uz pomoć kojega je Bolnica u proljeće 1898. i završena. Nova gradska bolnica otvorena je 1. travnja 1898., i od tada do danas ona je, uz stalan razvoj, smještena svojom glavninom na tom mjestu u gradu.

Bolnica je dobila ime “Opća javna gradska bolnica Franje Josipa I”, i otvorena je u jubilarnoj pedesetoj godini vladanja cara Franje Josipa I. Na spomen-ploči postavljenoj pri otvaranju Bolnice piše:

Ploča je za vrijeme bombardiranja u Drugom svjetskom ratu razbijena u 25 komadića i danas se nalazi u Muzeju Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu. Sama je zgrada za ono vrijeme bila vrlo moderna, a u početku je imala 40 kreveta. Brođani su Bolnicu sagradili svojim sredstvima, koja su godinama štedjeli kako bi stvorili materijalne uvjete za gradnju. U drugoj polovici 19. stoljeća u Hrvatskoj jačaju težnje ka formiranju domaćeg medicinskog fakulteta, pa iako je fakultet u Zagrebu otvoren tek 1917., iz cijele su Hrvatske već u zadnjim desetljećima 19. stoljeća slali pomoć za gradnju.

Brođani su također preko svog magistrata slali pomoć za gradnju fakulteta, iako još uvijek nisu imali adekvatnu zgradu za svoju bolnicu u gradu. U pojedinim godinama, sredstva koja su izdvajana za gradnju fakulteta u Zagrebu, bila su veća od sredstava koja su izdvojena za gradnju bolnice u gradu.

Gradska bolnica počela je raditi 1. travnja 1898. Dana 17. siječnja iste godine napravljen je ugovor “med slavnom upravom javne bolnice kraljevskog slobodnog grada Broda i provinsijalnim nadstojničtvom sestara sv. Križa u Đakovu”. Iz ugovora je vidljivo da se angažira 5 sestara za rad u Bolnici, za koje uprava Bolnice mora organizirati smještaj i hranu te ogrjev i rasvjetu, pranje rublja, a uz plaću i izdržavanje u zdravlju i bolesti uz troškove pogreba. Na osnovi ovog ugovora, brodska je Bolnica više od 50 godina, sve dok nakon Drugog svjetskog rata nije školovan srednji medicinski kadar, imala na raspolaganju dovoljan broj ovog osoblja.

Bolnica je počela raditi sa samo 40 kreveta, ali se ubrzo pokazalo da je to premalen kapacitet, pa je adaptacijama i izgradnjom dodatnih paviljona trebalo povećati broj kreveta. Jedan dio bolesnika, uglavnom sa zaraznim bolestima, liječen je u tzv. “Barakenspitalu” na Osječkoj cesti (današnja Osječka ulica). To je bio montažni paviljon sagrađen 1878. za ratne potrebe, jer je iz Broda krenula glavnina austro-ugarske vojske pod generalom Filipovićem u osvajanje Bosne. Takva pozadinska bolnica bila je potrebna za smještaj ranjenih i oboljelih vojnika. Nakon pripajanja Bosne, taj je paviljon služio za liječenje civilnog stanovništva. Kada je 1910. srušen, u krugu bolnice sagrađen je novi zarazni paviljon s 12 kreveta (današnja zgrada bolničke biblioteke). Nakon desetak godina rada, povećao se kapacitet Bolnice na 100 kreveta i takav je ostao do kraja Drugog svjetskog rata.

Dužnost upravitelja Bolnice i bolničkog liječnika obavljao je u početku dr. Dobroslav Brlić. U upravljanju Bolnicom pomagao mu je gradski činovnik, koji je obavljao upraviteljske dužnosti za sve poslove koji nisu pripadali liječničkoj struci. Od 1. veljače 1901. na dužnost primarnog liječnika u Bolnici nastupio je dr. Emanuel Kohn, rođen 1870. u Češkoj, a medicinu je završio 1894. godine u Pragu. Nakon dolaska u Brod radio je pod svojim prezimenom sve do poslije Prvog svjetskog rata, kada je promijenio prezime u Kovačić. Svakodnevni posao u Bolnici, koji je obavljao uglavnom dr. Kohn, sastojao se od prijepodnevne vizite i pregleda upućenih u Bolnicu, ali i poslijepodnevne vizite uz stalnu pripravnost da se u svako doba dana i noći na poziv hitno javi u Bolnicu.U posljednjim desetljećima prošlog stoljeća i prvom desetljeću ovog stoljeća, Brod se vrlo intenzivno razvijao. Tako je prije Prvog svjetskog rata kotar Brod imao 17 općina s ukupno 45 do 50 tisuća stanovnika, a sam grad je imao oko 10 tisuća stanovnika. Kako se povećavao broj stanovnika, rastao je i broj liječnika. Tako se otvaraju i ambulante u Oriovcu za zapadni dio kotara i ambulanta u Donjim Andrijevcima za istočni dio kotara.

U arhivu Brodskog magistrata nalazi se popis “gradskih liečnika, ljekarničkog osoblja i primalja po stanju 31. prosinca 1908. godine”. Na popisu se nalaze: dr. Jaroslav Blažek, rođen 1854., kraljevski kotarski liječnik diplomirao u Pragu; dr. Dobroslav Brlić, rođen 1863., gradski fizik, diplomirao u Beču; dr. Emanuel Kohn, rođen 1870., kraljevski kotarski liječnik i primarni liječnik u bolnici, diplomirao u Pragu; dr. Samuel Kun, rođen 1865., liječnik okružne blagajne, diplomirao u Budimpešti; dr. Marko Bobinac, rođen 1881., privatni liječnik, diplomirao u Pragu; dr. Dragutin Reich, rođen 1850., privatni liječnik, diplomirao u Beču. Na popisu se još nalaze i 4 magistra farmacije, 1 “liekarnički” pomoćnik i 7 primalja.

U prvim desetljećima ovog stoljeća u Brodu je i dalje najčešća bolest malarija, ali se javljaju i povremene epidemije trbušnog tifusa, kolere, šarlaha, difterije i velikih boginja. Velike boginje su se javljale u Brodu nekoliko puta, zato što nije provođeno cijepljenje, već se protiv ove bolesti cijepilo samo djelomično ili kampanjski. Velik je pobol i pomor od tuberkuloze pluća, a ima dosta i spolnih bolesti i trahoma. Za vrijeme Prvog svjetskog rata javlja se nekoliko puta kolera uz povremene teške epidemije trbušnog tifusa. Bolnica je u vrijeme rata, osim za građane, morala raditi i za mnogobrojne bolesne i ranjene vojnike, koji su dopremani u Brod. U posljednjim godinama rata, broj liječenih i umrlih vojnika bio je znatno veći negoli civila. Tako je u trećem tromjesečju 1917., u vrijeme epidemije tifusa, u bolnici umrla 281 osoba, a od toga 208 vojnika.( link)

Karakteristika razdoblja između dva rata u zdravstvenom smislu je pojava prvih specijalista, koji su, naravno, predstavljali novu kvalitetu razvijajući zdravstvenu zaštitu u bolnici i izvan nje. Nakon rata dr. E. Kovačić je postao gradski fizik i ravnatelj Bolnice, ali je uz dužnost ravnatelja vodio i Interni odjel, jer se Kirurgija odvojila kao poseban odjel kada je u Brod došao dr. Josip Benčević. Dr. Josip Benčević, čije ime danas Bolnica nosi, došao je u Brod 1920. godine kao specijalist kirurg, pa je tako prvi specijalist koji je došao raditi u Brod. Kako se radi o velikanu hrvatske kirurgije, koji je 11 godina radio u Brodu i brodsku Kirurgiju pretvorio u specijalističku djelatnost, treba reći nekoliko riječi o njemu. Dr. Benčević je rođen 1890. godine u Brodu. Osnovnu školu je završio u Brodu, a gimnaziju u Požegi. Medicinski fakultet završio je u Pragu 1913. Iz Praga se nakon diplomiranja vratio u Zagreb, gdje je u Bolnici milosrdnih sestara specijalizirao kirurgiju. U Prvom svjetskom ratu stekao je značajna kirurška iskustva iz traumatologije i kasnije se cijeli život značajno i rado bavio tim dijelom kirurgije. Kada je 1920. došao u Brod stvara Kirurgiju u Brodu, a 1923. adaptira operacijsku dvoranu i od početka se ističe kao vrstan operator, ali i pedagog koji odgaja liječnike i srednji medicinski kadar. Prvi je liječnik koji je u vrijeme svog boravka u Brodu objavljivao stručne članke u literaturi (dva članka u Liječničkom vjesniku).

Godine 1930. dr. Josip Benčević je postao ravnatelj Bolnice, a 1931. odlazi u Osijek za šefa Kirurgije. Do Drugog svjetskog rata radi u Osijeku, a u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske radi u Zagrebu na Svetom Duhu, gdje stječe zvanje izvanrednog profesora Sveučilišta u Zagrebu. Nakon rata se vraća u Osijek i tada ulazi u najplodnije razdoblje svoga rada. Uz objavljivanje mnogobrojnih članaka i knjiga iz raznih područja kirurgije i rehabilitacije, unapređuje i anesteziju, a osnivač je i transfuziologije, što mu je omogućilo da izvede mnoge, za ono vrijeme, upravo herojske operacije, kao što su pneumonektomija (resekcija jedne strane pluća) 1953., gastrektomija (uklanjanje cijelog želuca) 1955., trunkalna vagotomija (presijecanje glavnog trakta nervus vagusa u trbuhu) 1954. itd. Prof. dr. J. Benčević je stalno unapređivao svoje znanje i praksu, trajno je održavao kontakte s razvijenim kirurgijama zapadnih zemalja, a imao je i mnogo smisla za odgoj mladih kirurga pa ga generacije pamte kao odličnog predavača i pripovjedača. Iz njegovih knjiga i članaka se dobro vidi koliko je mnogo znanja i didaktičkog smisla imao ovaj velikan kirurgije.Godine 1925. Brod je dobio i prvog specijalista izvan Bolnice. Bio je to dr. Kamilo Bival, specijalist za očne bolesti. Dr. Bival je također specijalizirao oftalmologiju u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu, a u Brodu je radio kao privatni liječnik specijalist i kao honorarni liječnik Školske poliklinike, koja je tih godina osnovana u gradu. Početkom tridesetih godina u gradu i kotaru javlja se nekoliko značajnih liječnika koji su cijeli radni vijek proveli u našem gradu. Bili su to: dr. Antun Pandak, koji je neko vrijeme radio kao sekundarac na Internom odjelu, zatim kraće vrijeme kao privatni liječnik, te kao liječnik Okružnog ureda Broda, koji je bio ispostava Središnjeg ureda za osiguravanje radnika u Zagrebu. Glavni liječnik tog ureda bio je dr. Samuel Kun. Dr. Antun Pandak rođen je 1896. u Brodskom Stupniku, diplomirao je medicinu na Medicinskom fakultetu u Pragu 1920. i od tada pa do kraja života radio je u Slavonskom Brodu. Dr. Samuel Kun rodio se u Beču 1865., diplomirao u Budimpešti 1893., a od 1920. bio je specijalist stomatolog, jer tada to nije bio poseban studij, nego samo liječnička specijalizacija. Uz dr. Kuna i dr. Pandaka, kao liječnici Okružnog ureda Broda radili su dr. Leo Kun i dr. Branko Šestak. Dr. Šestak je ujedno bio i liječnik Školske poliklinike.

Dr. Milenko Kajganović je došao u Brod u vrijeme Prvog svjetskog rata i radio kao sekundarni liječnik u Bolnici sve do 1921., kada je otvorio privatnu praksu, a ujedno je bio i honorarni liječnik Državnih željeznica u Brodu. Inače, i dr. Kajganović je rođen u Brodu, 1892., a diplomirao je u Budimpešti 1915. Cijeli svoj radni vijek proveo je u Brodu. Dr. Henrik Duffek došao je u Brod kao vojni liječnik 1919., a nakon demobilizacije 1927. otvorio je privatnu praksu u gradu. Također je rođeni Brođanin, rodio se 1888., a diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beču 1913.

Godine 1921. u Donjim Andrijevcima počinje raditi i dr. Mijo Pišl. Tadašnja je ambulanta u Donjim Andrijevcima radila za Garčin, Bicko Selo, Topolje, Veliku Kopanicu, Beravce i Svilaj. Dr. Pišl je rođen 1893. u Vrbanji, srednju školu je završio u Vinkovcima, a Medicinski fakultet u Beču. Cijeli radni vijek radio je kao liječnik u Donjim Andrijevcima, gdje je nastavio živjeti i nakon mirovine, a sve do duboke starosti je obično u vrijeme godišnjih odmora zamjenjivao liječnike u selu.

Prvi rendgen došao je u Brod tek 1929., dakle punih 35 godina nakon otkrića te dijagnostike, što je razumljivo jer do 1927. nije bilo struje. Srednji medicinski kadar u Bolnici i dalje su časne sestre. Odmah poslije rata bilo ih je osam, a od 1923. broj je povećan na devet. Jedna je sestra radila u Školskoj poliklinici. Porođaji se tada obavljaju uglavnom kod kuće. Dok u Bolnici radi samo jedna primalja, u gradu 1921. ima pet primalja, kasnije osam, a do 1930. broj primalja je povećan čak na 21. Od tog razdoblja primalje u javnoj službi imaju sva veća sela u kotaru. Nakon odlaska dr. Josipa Benčevića 1931., šef Kirurgije i ravnatelj Bolnice postao je dr. Dragan Damić. On je 1940. otišao u Beograd, kao narodni poslanik, a na njegovo mjesto došao je novi kirurg dr. Josip Paleček. Druga promjena, koja je značila i novu kvalitetu za Bolnicu, bio je dolazak prvog specijalista za unutarnje bolesti. Bio je to dr. Aleksandar Krauth, koji je počeo raditi u brodskoj Bolnici 1. svibnja 1939. Dr. Krauth je rođen 1902. u Vrpolju, srednju školu je završio u Zemunu, a Medicinski fakultet u Beču 1928. Liječnički staž je odradio u Zemunu, a specijalizaciju iz interne medicine položio je 1937. u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu, gdje radio desetak godina. Dolaskom dr. Krautha u Brod počinje i Interni odjel raditi na specijalističkoj razini, jer su do tada Odjel vodili liječnici bez specijalizacije. Tada se na Internom odjelu formiraju posebni odsjeci za zarazne bolesti i tuberkulozu, a u brodskoj Bolnici mogao se obavljati liječnički staž na Kirurškom i Internom odjelu.

Od 1930. nadalje, u kotaru Brod stalno rade ambulante u selima. U Donjim Andrijevcima za istočni dio kotara, u Podvinju za sjeverni dio kotara i u Oriovcu za zapadni dio kotara. U gradu radi sve više privatnih liječnika, ali uz Školski dispanzer koji radi od 1925., osnivaju se i Dispanzer za borbu protiv tuberkuloze, Ambulanta za venerične bolesti i Stanica za borbu protiv bjesnoće.

Ljekarnička služba je dobro razvijena pa u gradu rade cijelo vrijeme tri ljekarne, uz po jednu manju ljekarnu u Donjim Andrijevcima i Vrpolju. Neposredno prije rata brodska Bolnica pokušava povećati svoje kapacitete, jer iako je Brod u to vrijeme drugi grad po veličini u Slavoniji, ima najmanju bolnicu. Tako u to vrijeme bolnica u Novoj Gradiški ima 154 kreveta, Slavonskoj Požegi 122 kreveta, Vinkovcima 142, Vukovaru 135, Pakracu 412 i Osijeku 615 kreveta, dok je u Brodu samo 97 kreveta. Od tih 97 kreveta 57 je bilo u glavnoj zgradi, 12 u zaraznom paviljonu i 28 u baraci iza glavne zgrade. Tada je planirano dograđivanje glavne zgrade, rušenje baraka i adaptiranje paviljona za zarazne bolesti u bolničku kuhinju. Rat je prekinuo te planove i njegov je početak Bolnica dočekala bez izvršenih adaptacija s istim kapacitetom kao 1910.

Zdravstvene prilike u to vrijeme i dalje su prilično teške, pa dominiraju zarazne bolesti, osobito crijevne infekcije. Poseban problem postaje tuberkuloza, koja je praćena visokim mortalitetom, a na brodskom je području u to vrijeme prisutan i endemski trahom. Kako nisu razvijene ni vodovodna ni kanalizacijska mreža, nije se moglo provesti odgovarajuću preventivu bez poboljšanja uvjeta življenja…( link)