Brođanima Korzo, Kej, Široka su sastavni dijelovi našeg grada, iako se ni jedan ne zove tako. Čim dođemo do kazališne dvorane i Vukovarske dolazimo do nađe tvrđave koja je još uvijek za mnoge Brođane kao esklava u središtu grada. Grad živi s tvrđavom, ali jesmo li svjesni njene ljepote? Kako istu stranci vide iako se suživot nikad do kraja nije ostvario. Naš grad je postao tranzitni/ šetalački centar za mnoge narode u potrazi za boljim životom. Iako ima onih koji drugačije misle osobno mislim da svaka raznolikost nas čini bogatijim. Indijci, Nepalci i tko već ostanite i obogatite naš grad, kad smo mi već u tolikom broju otišli. Pretpostavljam zbog raznih političkih kvazimudana i drndaroša, kao i ostalog što uz navedene u paketu smo dobili. Grad je ostao bez dobrog postotka ljudi Najveći grad na granicama Europske Unije što je nedvojbeno Slavonski Brod je vau. S užitkom sam pogledao kratko i konstruktivni video turista koji nisu migranti i shvatio da svaka cigla u našem gradu i tvrđavi za turiste ima nemjerljivu vrijednost. Usput ima ih puno i za prolaznike i za nas koji ćemo tu ostati.
Malo reklame
Posjetite li Slavonski Brod, obavezno se morate prošetati od glavnog trga do, pet minuta laganog hoda udaljene tvrđave Brod. Radi se o baroknoj pograničnoj tvrđavi na rijeci Savi, koja je ujedno i spomenik nulte kategorije i znamenitost Slavonskog Broda. Tvrđava Brod, odnosno Festung, predstavlja najznačajniju povijesnu građevinu u Brodsko-posavskoj županiji. Njezina veličina, gotovo monumentalnost, čini je gotovo nestvarnom premda se nalazi u samom središtu Slavonskog Broda.
Izgradnja tvrđave pravilnog zvjezdolikog oblika, započela je 1715. godine te potrajala narednih šezdesetak godina. Tvrđava je izgrađena na poticaj Princa Eugena Savojskog kao dio sustava tvrđava na sjeveroistoku Hrvatske. Upravo zato fascinira njezina veličina. Tvrđava je projektirana za smještaj 5.000 vojnika, premda je rijetko kad u njoj bilo više od dvije tisuće.
Ogromni opkopi, bastioni, kurtine, hornverk, kavalir i popratne zgrade prostirali su se na površini od dva kvadratna kilometra čime je tvrđava uvelike nadmašivala grad Brod koji se rasprostirao istočno od tvrđave. Vojnici u tvrđavi bili su potpuno autonomni, jer su skladišta tvrđave morala osigurati potpunu opskrbu u slučaju 45 dana opsade. Tvrđava nije nikad bila napadnuta niti su vojnici iz tvrđave ikad izveli napad na susjednu Bosnu i Osmansko Carstvo. Služila je samo kao sredstvo odvraćanja.
Samo postojanje tvrđave tijekom 18. i 19. stoljeća znatno je utjecalo na svakodnevni život u susjednom civilnom gradu. Ulice grada su se morale protezati okomito na tvrđavu, prizemnice su bile jedini dozvoljeni oblik kuća, a kuće građene unutar puščane ili topovske linije morale su biti građene od drveta. Tako bi se u slučaju napada grad porušio, a artiljerija bi imala slobodan prostor oko utvrde.
Brođani su s ostalim stanovnicima Slavonske vojne krajine dijelili težak teret izgradnje tvrđave. Zemljani radovi na tvrđavi, pečenje opeke, pribavljanje drvene građe i ogrjeva najčešće su činili takozvanu tvrđavsku rabotu. Bio je to besplatan posao na koji su bili obavezni svi muškarci nastanjeni u široj okolici tvrđave. Za račun izgradnje tvrđave krajišnici su morali posjeći čitave šume, ne samo u neposrednoj okolici već i u udaljenijim dijelovima Krajine.
Danas je ova građevina u funkciji razvoja kulture. U njoj su smješteni gradska uprava, glazbena škola, klasična gimnazija, tradicijski obrti, jedinstveni muzej tambure te Galerija Ružić koja je, po značaju, druga galerija moderne umjetnosti u Hrvatskoj.( link)
Autor: Vanja Krnić, youtube




