Naš prelijepi grad čine stare zgrade, šetališta, drveće, parkovi, pa i klupe koji nam daju sjetu i ponos da je to naš grad. Najstarije zgrade u našem gradu Slavonskom , a nikakvom drugom Brodu nestaju jedna po jedna. Na njihovo mjesto ne dolazi obnova starih fasada, nego betonske nakaradne građevine s stanovima za prodaju i ostvaruju pobjedu nad urbanom ljepotom našeg grada. Pa dokle više, pitam se? Naš grad totalno je demografski devastiran, ali zar ni pokušati obnoviti bar stare zgrade, nego po nekom novom narativu sve redom rušiti/ srušiti i sagraditi stanove za prodaju u prekrasnim betonskim kavezima/ krletkama. Živio kapitalizam . Danas pogledam na društvenim mrežama i zgrada koja postoji od kako znam za sebe u Ulici Svetog Florijana se ruši, ali pohvala jedina u tužnoj priči kipa koji je i požare preživio je. Ipak su maknuli kip Svetog Florijana, ali svima dobro poznata kuća ili ti zgrada s od kako se sjećam zatvorenim kafićem odlazi u aorist. Prije i same pomisli da je ova zgrada bila održiva, nije. Sami smo svjedoci da je bilo pitanje dana kad će se urušiti, ali i takva je predstavljala jedan od simbola našeg grada, mladosti mnogih . Pretpostavljam da je to sam neka od faza uređenja Godlarovog trga, ali i neizostavno brisanje još jedne od uspomena Brođana.
/ favebook/
Ova zgrada i sam navedeni kip ima povijest kao zaštitnik vatrogasaca
Kip sv. Florijana u Slavonskom brodu
Slavonski Brod je Hrvatski grad koji se nalazi na sjevernoj obali rijeke Save, na granici s Bosnom i Hercegovinom; središte je Brodsko-posavske županije. Predstavlja čvorište glavnih prometnih pravaca u smjeru zapad-istok i sjever-jug. Tragovi još iz rimskog doba pokazuju da je ovdje oduvijek bio prijelaz preko rijeke Save, koja se koristila kao plovni put, pa se zato Brod ponekad naziva “sjevernim vratima Bosne”. Tijekom Rimskog Carstva grad se zvao Marsonia, a od 1244. do 1934. godine Brod na Savi. Ime “Brood na Savi” (“Brood”-iskvareno od “prohod”, “prijelaz”…).
Grad Brod je u svojoj prošlosti imao nekoliko velikih požara koji su bili katastrofalnih razmjera. Tome je pogodovalo što su u to vrijeme kuće bile građene od slavonske hrastovine, te su bile pokrivene slamom ili daščicama. Prema predanjima i zapisima Kronike franjevačkog samostana, grad je na Veliku Gospu 1807. godine oko 13 sati zahvatio veliki požar, koji je gutao ‘Mucvanj’. Gotovo svi mještani Broda bili su na blagdanskim slavljima u Podvinju, Kobašu ili Kaptolu kraj Požege i kako nije bilo gotovo nikoga da ga ozbiljnije gasi, zahvatio je uskoro gotovo sve drvene kuće Mucvanja. Ulicu u kojoj se rodio pjesnik Branko Radičević, stari Brođani i danas zovu Mucvanj. Naime, vlasnik gostionice Mato Alasić bio je poznat po nadimku MOCA, a njemački oficiri su njegovo vino zvali ‘Moca-Wein’, od čega je nastalo Mucvanj.
Godine 1813. ugledni brodski trgovac Stjepan Muravić postavio je o svom trošku spomenik sv. Florijana na mjestu gdje se 17. kolovoza 1807. godine strašan požar koji je progutao gotovo cijelu ulicu zaustavio (danas Ulica Sv. Florijana). Požar su Brođani uočili iz Podvinja i požurili se da ga gase, no on se sam zaustavio na današnjem mjestu kipa. Kameni kip sv. Florijana, koji je nabavio u Pečuhu, postavljen je s podnožjem i potpornjem uz kuću Antuna Perišinovića (lokal Gordona, odnosno Leonila).
Na poticaj patera Grgura, lektora u Franjevačkom samostanu, napisano je pismo đakovačkom biskupu Antunu Mandiću, koji je odobrio proglašenje sv. Florijana gradskim svecem zaštitnikom. Svake je godine k njemu vođena procesija i održavana propovijed.
U Brodu je bilo nekoliko vrlo popularnih manifestacija vezanih uz vjersku tradiciju grada. Najomiljenija je bila zavjetna svečanost za blagdan sv. Florijana 4. svibnja. Svečanosti je uvijek bilo nazočno nekoliko tisuća ljudi, koji su išli do kipa sveca zaštitnika protiv požara uz molitvu i pobožnu pjesmu. 1913.g. svečano je proslavljena 100. godišnjica proglašenja sv. Florijana patronom zaštitnikom Broda.
Nakon Drugog svjetskog rata, dolaskom komunističke parije na vlast kip sv. Florijana je nestao iz svoje niše, dok je 3. siječnja 1953.g. vlast vatrogascima zabranila slavljenje i obilježavanje dana ovog gradskog sveca zaštitnika i sudjelovanje u tijelovskim procesijama. Nakon demokratskih promjena, nova vlast promijenila je i sveca zaštitnika. Umjesto sv. Florijana, gradski patron je od veljače 1997. godine postao sv. Ivan Nepomuk, koji je u prošlosti doživio sličnu sudbinu progonstva kao i sv. Florijan.
Kapelica sv. Ivana Nepomuka srušena je početkom 20. stoljeća (točnu godinu ne znamo), te je kip sv. Ivana prenesen u nišu kuće mesara Lanjskog, kasnije kuću Adlerovih u ulicu sv. Florijana. Tu je kip bio sve do 1947. godine, kada su ga jedne noći “Neodgovorni elementi” (po jednima) ili “napredni omladinci” (po drugima) izvadili iz niše i bacili u Savu. Ipak, za razliku od sv. Florijana, kip sv. Ivana Nepomuka je spašen. Iz Save su ga izvadili brodski ribari i donijeli u samostan gdje se i danas nalazi. Dok je prazna niša u Florijanovoj ulici skoro do nedavno podsjećala Brođane na ovog zaboravljenog sveca zaštitnika.
Novi kip Sv. Florijana koji se danas na istom mjestu nalazi poklonili su gradu Anica i Vlado Pokopčić. Kip je nabavljen u ljevaonici Bujan u Novom Marofu i postavljen 4.05.1994.g.
Iako je u Slavonskom Brodu u prošlosti bilo mnogo požara, kao i ustoličenja potrebnih mjera za njegovo suzbijanje i gašenje (nabava štrcaljki za gašenje – 5 velikih, jedna mala i jedna ručna štrcaljka; Gradsko poglavarstvo 13. travnja 1859. potvrđuje ‘Red trnjenja’ – svakom vijećniku, obrtniku i trgovcu je točno određeno što radi u slučaju izbijanja požara; propisane su odredbe 1867.g. o dužnostima i držanju građana u slučaju požara, kao i mjere za sprječavanje širenja požara; kao najvažnija bila je uspostava vatroobrambene čete i nabava za ono vrijeme najmodernije vatrogasne štrcaljke koja je mogla crpsti vodu iz bunara i bacati je na udaljenost od 20 metara).
Ipak, veliki požar koji se javio 6. ožujka 1872.g. direktno je utjecao na potrebu za organiziranim vatrogastvom u Slavonskom Brodu, koje se javlja osnivanjem DVD-a Slavonski Brod 17. travnja 1872 godine u prostorijama Gradske čitaonice (Kasina). Dobrovoljno vatrogasno društvo bilo je i ostalo do danas prepoznatljiva i značajna sastavnica identiteta grada Slavonskog Broda, od osnutka i njegovog djelovanja u brojnim akcijama gašenja požara, spašavanja ljudskih života i imovine, te organiziranju društvenog i javnog života za dobrobit grada i građana čitavog grada i šire.
Profesionalno vatrogastvo u Brodu osniva se 1948. godine po odluci tadašnjeg Ministarstva unutarnjih poslova i iz Zagreba je u Slavonski Brod na službu poslano 20 pripadnika Vatrogasne narodne milicije, čija je dužnost bila brinuti se o zaštiti od požara u Gradu Slavonskom Brodu. Vatrogasna postrojba je kroz godine mijenjala svoj ustrojstveni oblik naziv, od vatrogasne milicije, teritorijalne vatrogasne jedinice Slavonski Brod, profesionalne vatrogasne jedinice OSUP Slavonski Brod, vatrogasni centar Slavonski Brod, vatrogasna postrojba PU Brodsko-posavske do Javne vatrogasne postrojbe Grada Slavonskog Broda od 2000 godine do danas.
Vatrogasni dom kojeg su projektirali arhitekti Antun Stanzel i Dinko Colussi građen je od 1899. do 1900.g. kada je za 18 mjeseci potpuno dovršen, te je Društvo 9. srpnja uselilo u svoj Dom. Već sama činjenica da je DVD bilo u stanju izgraditi vlastiti Dom (uz zajmove od štedionice i banaka), pokazuje da se radi o dobro organiziranom društvu s velikim brojem aktivnih članova. Ne treba zaboraviti da je vatrogasni dom u ono vrijeme bio na glasu kao jedan od najljepših u Hrvatskoj.
Na sjednici odbora DVD-a od 12. kolovoza 1899.g. izabran je i tekst, koji će se kao „spomenica“ staviti u kamen – temeljac nove zgrade. Ispred teksta nalazi se moto:
„Vatru pogasi, brata spasi,
Brat je mio, koje vjere bio.“
Stari vatrogasni dom nalazi se u blizini kipa i ulice sv. Florijana na Trgu Svetog Trojstva 3, dok je za potrebe Javne vatrogasnepostrojbe izgrađen novi dom u Ulici fra Kaje Adžića 11.( link)
Nadamo se da je kip na sigurnom i da će na njegovo mjesto doći neki lijepi park, ali ovo je ipak grad nas Brođana odakle god bili. Ovaj kip i njegovo mjesto je jedan od simbola našeg grada, kao i Crni križ u Štamparevoj i sl. Ako ništa možemo srušit naš grad i napraviti ga starijim i ljepšim nego ikad prije. Uvjeren sam da grad zna i da su Brodski Animatori vezani i kroz svoje svirke za ovo mjesto. Naime u bašći Gordone nekad je svirala naša Brodska mzuzika i to uživo, a danas se čuje samo krš i lom.
