Igor Majdandžić je iskusni poduzetnik i strastveni zagovornik tehnološkog napretka, posebno na polju umjetne inteligencije, gdje je posljednjih sedam godina posvetio svoje znanje i resurse.
S trideset jednogodišnjim iskustvom u poduzetništvu u Slavonskom Brodu, Igor se ističe ne samo kao poslovni lider već i kao aktivni član svoje zajednice. Odlučio je svoje bogato iskustvo i ideje prenijeti u političku arenu, te se kao deveti na listi za petu izbornu jedinicu pridružio stranci Fokus- Republika. Njegov glavni cilj u politici je iskoristiti prilike koje pruža demokracija kako bi pokrenuo stvarne promjene, s posebnim fokusom na inovacije, transparentnost i društveni napredak.
– Ja sam inače 31 godinu ovdje, u Slavonskom Brodu, poduzetnik koji se bavi IT-om od prvog dana. U zadnjih sedam godina sam se posvetio primjeni umjetne inteligencije, što je područje za koje vjerujem da je u rangu izuma interneta i fascinantno je u svojim različitim segmentima. Ali ono zbog čega smo danas ovdje i o čemu ćemo pričati je upravo taj pokušaj da nešto promijenimo na bolje. Jer, Hrvatska je na začelju svih zbivanja, na začelju broja patenata; po svim tablicama smo zadnji ili predzadnji. Smatram da ovaj konformizam koji pokazujemo kao društvo, a to je uvjerenje da će demokracija nešto učiniti za tebe, a ne da upravo možeš, odnosno kroz demokraciju imaš priliku učiniti nešto za sebe i za svoju djecu, je ono što svojim nastupom ovdje ili kandidiranjem želim promijeniti i tvrdo vjerujem da svatko od nas može pokušati nešto kako bi bilo bolje.
Zašto je tvoj izbor upravo Fokus Republika?
– Kao prvo, moj angažman ne počinje s ovim. Kad je grad bio stvarno zagađen, praktički sam sam, u jednom danu, osnovao građansku inicijativu, nakon čega je to uzelo nekog maha, ali isto tako, nažalost, nije donijelo nikakvih poboljšanja. Nadam se da sada s politikom neće biti isto. Ova bipolarnost, grubo rečeno, i ta stroga podjela na lijevo-desno-centar, koja u biti odvlači pozornost od stvarnih problema koje se trebaju rješavati, je nešto što me smeta. Moram priznati da sam gospodina Vanđelića pratio kroz njegov rad, kroz pokušaje da se obnova uradi kroz njegove stručne članke i vidio sam da se radi o osobi koja ima dovoljno hrabrosti da preuzme odgovornost za ozbiljne stvari. Iskreno, razmišljajući o svim ponuđenim opcijama, mislim da bi on bio daleko najbolji premijer. Pored njegovog primjera, poduzetnika poput mog prijatelja iz Gradiške koji je na kontu i prvi na našoj listi, to je što se tiče odabira ljudi. Ima dosta ljudi koji znaju što žele, a što se tiče Republike, poklopilo se iako je to sada malo devastiran izraz. Treba biti veće plaće, manji porezi, ali ne ide se u tom smjeru. Ide se s nekim realnim procjenama. Poklopilo se to da se iz loših primjera može puno naučiti, a loši primjeri su svugdje oko nas. U sportu vas vode najbolji, a loše trenere mijenjate, osim u politici u Hrvatskoj, znači loši treneri ostaju jako dugo, sve dok nije još gore. I upravo Republika i njen program žele da se sve ove frustracije koje se oko nas dešavaju, na svakom pogledu, nekako riješe. Lista što se tiče samih kandidata ima neki IT predznak, neka od obećanja su dio toga. Gospodin Dario Marenić je rekao da će svoju plaću donirati obiteljima u potrebi, pa to je jako lijepo. Ja mogu biti puno hrabriji obzirom da sam deveti na listi, da stvarno nemam političke aspiracije. Mogu apsolutno čisto srca reći da, ako bih radio, radio bih isključivo za Hrvatsku. Opet ponavljam, smatram da svatko od nas mora dati neki doprinos i da demokracija treba biti puno ozbiljnije shvaćena nego što je to u Hrvatskoj. Znači, ne bi mi bio problem raditi besplatno.
Možeš li nam reći nešto više o tome kako vidiš važnost svakog pojedinca u demokraciji?
– To što želim reći je da svaki građan treba puno ozbiljnije shvatiti prednosti i obaveze demokracije. Ako imamo priliku birati tko će nas zastupati, onda stvarno trebamo uložiti napor i vidjeti što nam kandidati nude i uložiti napor da se taj sustav promjene, korekcije i kontrole promijeni. Znači, nigdje više ne možete obećati da ćete nešto uraditi, a onda četiri ili pet godina ne uraditi ništa, a opet izaći s istim obećanjima. To je jedan krug ludila koji se na neki način vremenom mora zatvoriti, s pitanjem kada i koliko će nas ostati opet. Da, poruka je morbidna, ali glavni duhovi su uvijek nekako prisutni, neovisno o vremenu.
Što bi možda poručio biračima s obzirom na to da se bliži srijeda?
– Teško mi je sada dati neku smislenu poruku nakon svega, osim da se treba izaći na izbore i pokušati procijeniti što je najbolje za vas i vašu djecu, ništa drugo
