Kraj prošle godine Brod je bio obojen u plavo, kao da se grad priprema za derbi, a dvije žute kante stajale su kao dekoracija da znamo da postoje osobe s invaliditom. Onda je 2026. odlučila da joj je dosta i zatrpala nas bijelom bojom. Snijeg je pao toliko da se činilo kao da je grad pretvoren u golemu vreću brašna i postojanog leda. I dok smo očekivali da će Ustanova za gospodarenje športskim objektima odmah pokazati svoju poznatu revnost, parkiralište kod bolnice pretvorilo se u ledeni poligon. Taksisti su dobili curling stazu, a mjesta za osobe s invaliditetom postala su ledene skulpture, ali brane svoja mjesta. Trauma je ionako blizu, pa ako padnete zagipsaju Vas i šetaj dalje ili natrag do traume.
No zato je plava zona, sada bijela, bila očišćena do savršenstva. Snijeg je nestao kao da ga nikad nije bilo. Kako bi rekao Bandić, pojeli su ga. Dinamovci su se pitali gdje je plava boja, a mi gdje je logika. Jer ispada da se snijeg najbrže topi ondje gdje se najbrže naplaćuje.
A naplaćuje se sve više. Prema prijedlogu odluke, sat parkiranja u nultoj zoni raste na 0,80 eura, u prvoj na 0,60, a u drugoj na 0,50. Rastu i mjesečne karte, sve pod objašnjenjem da se cijene usklađuju s inflacijom parkiranja, jedinom inflacijom koja u Brodu nikad ne pada. Snijeg možda nestaje, ali cijene sigurno ne.
Dok bolnica ostaje ledena bajka, centar grada blista kao da se natječe za najuređeniji kvart u državi. I tako Brod opet živi na granici satire i stvarnosti, gdje se snijeg čisti selektivno, a cijene rastu univerzalno.
