Slavonski Brod je odlučio obojiti grad. Ne u boje nade, inkluzije ili razumijevanja, već u plavo nebesko plavo. Pred ustanovama poput Centra za socijalnu skrb i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, gdje svakodnevno dolaze osobe s invaliditetom, asfalt/ grbava cesta je dobila novu boju. Ne žutu, onu koja označava pristupačnost, nego plavu – onu koja označava da se mora platiti. Ironično, zar ne? Grad koji se hvali inkluzijom, odlučio je da je inkluzija stvar fiskalne discipline. Moramo priznati upoznat da preko 15% Brođana ima neki oblik invalidnosti, očekivali smo bar neke nijanse žute oko CZSS a i HZMO-a, ali kako bi laički rekli mauna.
Parkirališta, nekad namijenjena stanarima u doba bivše države, danas su pretvorena u monetizirane zone. Ali grad se gradi na sve strane,što je i svemira vidljivo, ali ovim tempom bojanja u plavo bit će isto vidljivo na Google Earthu.Staze, opjevani nogostupi, svaki slobodni komadić betona – sve se boji, sve se naplaćuje. Prvi dan bojanja prošao je bez ijedne žute crte. Žuta boja, simbol pristupačnosti, kao da je izgnana. Možda je previše optimistična za naš asfaltni realizam. Možda se nije uklopila u paletu boja koje donose prihod. Živimo tu i kontroliramo.
Građani Slavonskog Broda, vrijeme je da se nasmijemo – jer kad se smijemo, ne plačemo. Vrijeme je da se borimo za svoje boje. Ne tražimo revoluciju, tražimo žutu crtu. Tražimo da osobe s invaliditetom ne budu dočekane naplatnim aparatom, nego razumijevanjem. Predlažemo akciju: nosite žuto. Majicu, kišobran, limun. Parkirajte se s osmijehom. Ako već morate platiti, platite s porukom.Prvi dan su nas bojali u plavo, sutra možda bude i žute. Pratimo i nadamo se.
Slavonski Brod zaslužuje sve boje. I pogotovo onu koja kaže: ovdje si dobrodošao, bez obzira na sve.
