Kako je biti osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj? Hebeno i to jako. Pristojan jesam i ne psujem nikad osim telepatski.
2009 postao sam OSI( osoba s invaliditetom) za koju neki kažu kad vide : retard, hendikepirani ili puste koju suzu , ali ti neki su na svu sreću manjina Narcosidno prilažem svoju sliku iz koje se vidi da mi srednji prst radi.
foto: privatna arhiva
Nadalje kako mi je bilo od zdravog čovjeka shvatiti da sam OSI? Još nisam shvatio iz prostog razloga afunkcionalnosti pola mozga, hardver krepao. Sanjati da mogu progutati jednu jedinu kap vode je brutalno. Pogotovo iz razloga koji su doveli do moje invalidnosti, ukradene mladosti, budućnosti karijerem, normalnog očinstva i da ne nabrajam dalje. Osobna invalidnina, osobno nisam imao pojma što je to. To je kad se iz kučice crvenih ciglica ili ti države brinu o tebi. Tek onda saznaš da s dobrano nahebo bip bip.
Želiti biti ravnopravan i inkluzivan u zajednici, a nemaš pojma kako. Kad si odbačen kao krpa uz koju ostaju najmiliji i najhrabriji. Kad sam došao malo k sebi upoznao sam potpunu bešćutnost državnih pravilnika, birokratskih uhljeba i ostalih s paretičnim smješkom, kao da ih je opalilo pet moždanih. Čast iskrenim izuzecima. Kako je bit cijeli mjesec s 1250 kn, pa 1500, pa 1750. Živjeti ni na nebu ni na zemlji bez lifta na četvrtom katu. Ma prekrasno pogotovo na Međunarodni dan osoba s invaliditetom 3 prosinca. Ove godine naš premijer ostvaruje nemoguće i dobit ćemo Zakon o inkluzivnom dodatku. Izvrstan zakon ali
Nevjerovatna diskriminacija u biti u dobrom zakonu. Osobe koje su zbog invaliditeta prisiljene bit u domovima doslovno mogu zaboraviti na inkluzivni i sanjati da bi jednog dana mogli imati koji Euro za kavu.U isto vrijeme mogu npr zarađivati milijun eu mj i nije problem, ali problem je ako imaš dvije nekretnine, nasljedstvo i sl. Dobar zakon, dobra namjera, ali totalno i brutalno diskriminirajući zakon za potrebite. Zamislite samo kako je biti osi u domu s cimerom starijim par puta i ne ostvarivati temeljno pravo na ravnopravnost s cimerom koji je možda u nekoj od povlaštenih osi skupina, koje se ni ne usude pitati što i kako imaju…
Milan Amruš bit će ostvaren, ali OSI žive, živjeli su i živjet će, ali treba li ih ovo društvo. Jedna jedina riječ RAVNOPRAVNOST svih OSI i točka. Fotografija mene, pardon mog prsta s jasnom porukom koju upućujem onima koji nikad nisu proveli ni dan da znaju kako je nama svaki dan živjeti i biti invalid uz njihovu skrb.
Autor: Vanja Krnić
