U zemlji gdje se mirovina smatra luksuzom, a bolest sramotom, živi jedan umirovljenik – Dražen, bivši automehaničar, izumitelj Jeguljo-cara, majstor svog zanata, kralj dizne i car auspuha. Cijeli je život popravljao druge, a kad je njemu trebalo popraviti – sustav mu je rekao: “E, sad si ti nepopravljiv.”
Dijagnoza: Multipli mijelom. Reakcija države: Multipli ignor.
Kad su doktori Draženu rekli da boluje od multipli mijeloma, on je prvo mislio da je to možda neka egzotična juha. Ali nije bilo ni začina ni okrepe, samo bolovi, kemoterapija i spoznaja da više ne može raditi ono što voli – ni podići motor, ni zalupiti haubu, ni opsovati alternator.
Ali dobro. Pomirio se. Parkiran u invalidsku mirovinu. Sustav ga pogladio po glavi kao psa lutalicu i rekao:
“Evo ti, majstore, minimalna mirovina. Dosta ti je, šta ćeš ti više? Ionako si invalid.”
Pravo na Bolovanje!
Jednog dana Dražen, sad već iz navike, odluči tražiti bolovanje jer mu je loše.
Na šalteru ga službenica pogleda kao da je tražio premještaj na Mars.
“Gospodine, vi ste u mirovini. Ne možete na bolovanje.”
“Ali ja sam bolestan!”
“Pa zato i jeste u mirovini!”
“Znači, više nikad ne smijem bit bolestan?”
“Točno. Sad ste zdrav bolesnik. Ili obrnuto. Ne znam više.”
Dražen se zbuni. Možda mu multipli mijelom nije najgora stvar – možda je to multipli apsurd.
Pravo na Godišnji?
Kad je pokušao pitati za godišnji odmor, da barem ode malo na more dok još može…
“Gospodine”, reče službenica uz kiseli osmijeh, “vi ste na godišnjem otkako ste potpisali mirovinu. Uživajte! Dok možete naravno”
Uživanje uključuje tablete na tašte, svakih mjesec dana primanje terapije s kontrolama, i sjednice s klubom umirovljenika koji raspravlja o popustima na grah u Lidlu, ili neki ples možda u dvorani Bukovlje.
Regres? Da, da.
Najviše ga je pogodio regres. Godinama je radio ljeti, zimi, po kiši, mrazu, sa šefovima koji su mirisali na rakiju i motorno ulje, a sad kad je mislio da će mu bar nešto kapnuti, dobio je – paket iz Crvenog križa i čestitku:
“Dragi Dražene, čuvajte se sunca i komaraca. Vaš Mirovinski sustav.”
Kad je pitao zašto nema regresa, dobio je odgovor u obliku filozofske enigme:
“Zato jer vi više nemate radni odnos, nego odnos sa samim sobom.”
Dražen danas živi tiho. Ne žali se. Kaže:
“Živ sam, a to u ovoj državi već ulazi u kategoriju luksuza.”
I dok mijenja ulje svojoj staroj Yamahi i štela karburator da štedi na gorivu, gleda prema horizontu i sanja o jednom danu kad će invalidska mirovina uključivati i ljudska prava. I možda, samo možda – regres koji nije u obliku imunno čaja iz 1995.
