Kad se govori o diskriminaciji osoba s invaliditetom, većina ljudi zamišlja neku očitu nepravdu. Zabranu, uvredu, odbijanje ili otvoreno uskraćivanje prava. Međutim, stvarni život puno je suptilniji. Diskriminacija danas često ne izgleda kao namjerno isključivanje. Puno češće izgleda kao ravnodušnost, neznanje ili rečenica koju svi dobro poznajemo: “Nismo o tome razmišljali.”. Naravno mnogi si ne postave osnovno pitanje kako je bit osoba s invaliditetom? Kako je osobama s invaliditetom sjediti ili stajati često bit duh koji je prisutan i živ. Ignoriran do besvjesti. Ponekad bu i ja zavikao “Ju hu, tu sam.”
Upravo zato je važno razumjeti da diskriminacija ne počinje uvijek lošom namjerom, ali gotovo uvijek završava nejednakošću iako društvo deklerativno proklamira jednakost. Društvo za istraživanje i potporu (DIP) u svom edukativnom tekstu podsjeća da diskriminacija nije samo ono što činimo, nego i ono što propustimo učiniti. Kada nekome ne omogućimo pristup, informaciju, sudjelovanje ili jednaku priliku, posljedica je ista osoba ostaje na margini društva. Ponekad i ljudi vide da u koži osobe s ivaliditetom nije lako bit.
I tu dolazimo do pitanja koje se tiče svih nas.
Koliko puta smo prošli pored stepenica i nismo ih ni primijetili? Koliko puta smo pročitali sitan tekst na vratima neke ustanove bez razmišljanja da ga netko drugi ne može pročitati? Koliko puta smo organizirali događaj smatrajući da je otvoren za sve, a da pritom nismo provjerili mogu li svi do njega zaista doći?
Problem je što prepreke najčešće vide samo oni koji se svakodnevno sudaraju s njima.
SPAR u Svačićevoj je trgovina koju sve više razmišljam da kandidiramo u heroje godine. Kad napunim košaru. Blagajnice se pobune . Samo stojim u redu kao i svi ne očekujući ništa. U toj trgovini sve češće mi uzmu košaru i stave je ” preko reda” ispred svih u redu. Hvala im. N
Osobe s invaliditetom ne traže privilegije. Ne traže poseban tretman niti povlašten položaj. Traže ono što većina uzima zdravo za gotovo – mogućnost da se školuju, rade, kreću, sudjeluju u društvenom životu i samostalno donose odluke o vlastitom životu. Država treba da služi svakom pojedincu i štiti njegova prava bez obzira na sve i invaliditet.
Zanimljivo je da najveći dio prepreka nije tehničke prirode. Mnogo ih nastaje u glavama ljudi. U stereotipima, predrasudama i uvjerenju da je dovoljno biti dobronamjeran. A dobronamjernost bez razumijevanja često ne rješava problem. Ne tražimo empatiju i sažaljene
Možete imati rampu ispred zgrade, ali ako osoba ne može dobiti informaciju, zaposliti se ili ravnopravno sudjelovati u zajednici, onda pristupačnost postoji samo na papiru. Možete imati rampe na gradskim autobusima u Slavonskom Brodu koje ni votaći ne znaju koristiti. Produkt ostaje i dalje nepristupačnost i zidovi barijera.
Zato je važno govoriti o izjednačenim mogućnostima. Ne zato što je to moderna fraza, nego zato što je riječ o temeljnom pitanju pravednosti. Društvo nije uključivo zato što o tome piše u strategijama i zakonima. Društvo je uključivo kada ljudi mogu živjeti bez osjećaja da su stalno prisiljeni tražiti nešto što bi trebalo biti normalno. Koliko ljudi još čeka samo rješenja za inkluzivni? Ni jedna politička stranka ne govori o tome kolika je to diskriminacija onih koji čekaju, a mnogi ni ne dočekaju. Mi svejedno šutimo jadni smo. Za nas od siječnja 2024 nema inflacije. Koliko su si premijer, gradonačelnik, župan u istom periodu podigli plaču. Oni su ru zbog nas. Sigurno nisu!
Možda je zato vrijeme da prestanemo razmišljati o osobama s invaliditetom kao o skupini kojoj treba pomoći i počnemo razmišljati o tome kakvu zajednicu gradimo za sve građane.
Jer grad po mjeri čovjeka nije onaj u kojem većina nema problema. Prečest se osjećamo kao višak. Do kad i zašto? Nemam odgovor ni na to ni gdje je papirnato plišana roda.
Grad po mjeri čovjeka,to je grad u kojem prepreke ne postoje ni za manjinu.
A kad jednom uklonimo prepreke za one kojima je najteže, vrlo brzo otkrijemo da smo život učinili boljim i jednostavnijim za sve ostale.
I tada ravnopravnost prestaje biti projekt i postaje način života.
