Drugi odozada u EU po ulaganjima u obrazovanje. Ali prvi po selfieju s koncerta. 
Kada 500.000 građana Hrvatske bude išlo na prosvjed za obrazovanje, tek ćemo tada znati da idemo prema naprijed.
Lijepo je zabavljati se, biti mlad, popiti koju – svi smo to radili. Ali dok pjevamo, smijemo se i mašemo zastavama, netko bi ipak trebao misliti i na budućnost.
Problem je što u Hrvatskoj riječ budućnost zvuči kao metafora. Jer o njoj ne razmišljaju ni oni koji su plaćeni 3.000 do 4.000 eura da misle o njoj.
Ne samo da ne misle, već se ponosno hvale odlaskom na koncert.
Premijer i ministri skupljaju jeftine političke bodove dok smo drugi odozada u EU po izdvajanjima za obrazovanje (vidi graf dolje 
).
Da li ovako oni obrazuju mlade?
Zašto nisu otišli na koncert Mile Kekina?
Ipak mi se čini da je odlazak na koncert bio politička poruka – poruka koje u glazbi ne bi trebalo biti.
Je li to poruka mladima? Je li to politika obrazovanja? Ili je to samo PR spektakl?
Ne, kako neki pisu Thompson nije “kriv” što je došlo 500.000 ljudi. Čovjek je tržisno najkonkurentniji izvođač u zemlji u kojoj većina glazbene scene ovisi o političkim skupovima, lokalnim feštama i potporama.
Krivi smo – mi.
Gradjani imaju slobodi da biraju – koncert ili nesto drugo.
Krivi jer smo kao država podbacili u obrazovanju i sustavu vrijednosti. Jer mediji danima prenose “pripreme za koncert”, ali demografija, zdravstvo i korupcija su negdje u “off programu”. Jer je i novinarima klik važniji od analize.
A klik ne traži obrazovanje – klik traži senzaciju.
Dok se druge zemlje natječu tko će prvi komercijalizirati AI, poslati ljude na Mars i robotizirati industrije – mi raspravljamo o 1945. i tko je bio na koncertu.
Zivotni fokus nam je totalno kriv.
Obrazovanje je podbacilo.
Društveni odgoj još više.
Primjere koje mladi vide – gledaju svaki dan. I onda se čudimo zašto djeca ne dolaze na skupove o tehnologiji, inovacijama ili zašto Rimac mora moliti za resurse da završi robotaxije.
Tko ce da inovira u firmama?
Nepalci ili Filipinci sa osnovnom skolom?
Ne uvozimo mi visoko obrazovane, mi ih izvozimo.
Nazalost, mi nemamo obrazovanje kalibrirano na budućnost, nego na prošlost, uz to, a kao sto graf pokazuje drugi smo odozada po ulaganju.
No, svejedno kod nas su svi doktori povijesti.
Ja bih samo – jednog Nikolu Teslu.
Patriotizam se ne kupuje ulaznicom. Ne gradi se skandiranjem.
Patriotizam je: plaćanje poreza, volontiranje, inoviranje, pomaganje.
Patriotizam je – ulaganje u budućnost.
A budućnost počinje u školi.
Ne na stadionu.
Razmislite malo…
(Graf u naslovu: Hrvatska – među zadnjima u EU po javnim izdvajanjima za obrazovanje)
Autor: Dejan Kovač/ fb(Prvi Hrvat na Harvardu i Princetonu u ekonomskim i političkim znanostima: dr.sc. Dejan Kovač)
