Projekt Jegulja: Genijalna Propast Mehaničara Dražena
Mehaničar Dražen bio je čovjek s vizijom. Istina, ta se vizija često pojavljivala između treće i četvrte limun pive iz Lidl Slovenija, ali sve velike ideje nastaju u trenucima prosvjetljenja. On nije bio običan mehaničar. Radio je i u Hrvatskim šumama i popravljao tramvaje, strojeve, traktore, a pričalo se i da je jednom sam rukom složio kombajn od dijelova veš-mašine i bicikla.
Ali sve je to bila priprema za njegov životni projekt: električni automobil na jegulje.
– “Zašto bi netko plaćao gorivo kad imamo prirodu?” – govorio je Dražen, zagrizen u kiflu iz pekare Pracny dok je crtao tehnički nacrt na stražnjoj strani računa iz Interspara.
Vizija
Njegova ideja bila je jednostavna. Ako električne jegulje proizvode struju – a to je znanstvena činjenica koju je pročitao na Wikipediji između dva Youtube videa o Tesli i slobodnoj energiji – zašto ih ne bi iskoristio za pogon automobila?
Kupio je staru Škodu Fabiu, isprao ju iznutra Domestosom uz pomoć svog zeta , i u prtljažnik ugradio prijenosni akvarij, tip koji inače koriste trgovci ribom na moru. U njega je ubacio 24 jegulje, koje je naručio ilegalno iz Crne-Gore preko “prijatelja iz Trogira koji sve zna”.
Na papir je to išlo savršeno: jegulje -> struja -> akumulator -> kotači -> besplatna vožnja. Ekološki, patriotski, i genijalno.
Problem je bio što jegulje nisu baš surađivale. Nisu one bile lijene, nego depresivne. Kad su shvatile da su prevezene iz prirodnog staništa u Fabiu s mirisom starog dizela, izgubile su volju za životom i prestale proizvoditi struju.
Dražen je tada odlučio problem riješiti kao pravi inovator: elektrošokovima.
– “Ako njih pogodiš strujom, one uzvrate još većom! To ti je kao psihologija u braku,” objašnjavao je lokalnoj SB televiziji koja je došla snimiti “genijalnog izumitelja iz naroda”.
Ulazak u sustav
Oduševljen uspjehom prototipa (automobil je prešao čitavih 27 metara prije nego što je počelo jako smrditi po ribi i izolaciji), Dražen je odlučio prijaviti projekt Ministarstvu za Održivi Razvoj, Zelenu Prijelaznost i Ostale Nepotrebnosti (MOZRON).
Predao je dokumentaciju — tj. papirnati račun s nacrtom, USB stick s .jpg datotekom, i osobnu izjavu o inovaciji ovjerenu kod susjeda Franjo E. koji radi u HEP-u i “kuži te stvari”.
Ministarstvo je bilo oduševljeno. Tajnica je slučajno poslala njegov dosje na pogrešan stol – točnije, ravno u ured zamjenika ministra koji je mislio da se radi o pilot projektu iz EU fondova. Tako je Projekt Jegulja upisan kao “Zeleno-energetski razvoj maritimne pokretljivosti autohtonih elektrofauna”. Nitko nije znao što to znači, ali zvučalo je europski.
Prvi javni test
Dražen je pozvan da predstavi vozilo na sajmu inovacija u Varaždinu. Škoda je stigla na prikolici, jer se tijekom zadnje probe jedna jegulja pregrijala i eksplodirala, začinivši cijeli automobil aromom pečene riječne zmije.
Pred državnim dužnosnicima, kamerama i dva drona, Dražen je otvorio haubu, stavio ruku na akvarij i uzviknuo:
– “Dame i gospodo, budućnost vozi na jegulje!”
Zatim je stisnuo gumb. Auto je proizveo jedan kratki “bzzt”, zatim se zadimilo. Jegulje su — kako je kasnije utvrđeno — započele međusobnu borbu dominacije. Jedna je pobjegla i ugrizla predstavnicu Europske komisije za gležanj. Sajam je prekinut.
Epilog
Projekt je odmah povučen iz evidencije. Ministarstvo je u izvješću navelo kako je “došlo do pogrešne interpretacije znanstvenih podataka uslijed entuzijazma neovlaštene osobe”.
Draženu su došli iz HEP-a i naplatili mu 1.820 Eura za “neovlašteni pokušaj spajanja u mrežu”.
No on nije odustao.
Danas ga možete naći na Šestincu, gdje radi na novom projektu — bicikl na krila galeba. Tvrdi da će se letjeti besplatno.
Jer, kako kaže Dražen:
– “Problem ove države je što se svi smiju dok ne dođeš do patenta. A kad patentiraš, onda te zovu lud.”
595
