Vrućina prži. Asfalt gori. I dok većina nas traži spas u hladu klima uređaja ili u bijegu iz grada, stabla ostaju, a trava je spržena do žutila.. Stavla naš hlad kojeg je sve manje,stoje. Bez glasa. Bez mogućnosti da kažu: „Pomozi mi, i mi bi vode.“ Nemojmo zaboraviti: pse mačke, ali i ptice i oni traže kap vode. Posudica s vodom ispred ulaza im je život, pomozimo im. Vruče je i njima, kao i biljkama. Budimo ljudi!
A upravo ona stabla koja nisu posjekli ili su zasadili čine da ovaj grad diše. Da preživimo sparinu. Da dijete u parku ne opeče dlan na toboganu, a blizu 95.98% nema hladovine. Da baka ili dida na putu do ili iz dućana nađu zaklon. Da svi mi, makar na trenutak, zastanemo ispod krošnje i osjetimo kako je u hladu i do 10°C svježije nego na otvorenom asfaltu. To nije mala stvar. To je razlika između disanja i gušenja. Između života i betonske pustinje. Odite u Podvinje ili prirodu da bude jasnije.
Zato pozdravljamo potez Grada i Komunalca s480 specijaliziranih vreća za zalijevanje stabala( koje boje?) možda zvuči kao brojka u izvješću, ali to su 480 ispruženih ruku prema zelenilu. To je 480 pokušaja da Brod ostane grad u kojem se može živjeti, a ne samo preživljavati.
Ali, ne mogu oni sami. Ne može niti jedan komunalac, niti sto njih, zaliti svako drvo kad žega kuca i zemlja puca. Možemo samo mi svi mi koji smo Brođani. Jer drvo ispred naše zgrade, ono mlado posađeno lani, ne zna tko je nadležan. Ono samo zna da je žedno.
I ne, ne treba mnogo. Jedna boca vode. Jedan trenutak pažnje. Jedna gesta koja pokazuje da znamo gdje živimo i da želimo da taj grad ostane zelen. Jer grad bez hlada je grad bez duše. A Brod ima dušu. Ima srca. Ima vas.
Zato vas pozivam, Brođanke i Brođani: postanimo čuvari vlastite hladovine. Ne čekajmo da netko drugi zalije. Učinite to sami. Učinite to za dijete koje će se tu igrati, za starijeg susjeda koji će odmoriti pod krošnjom, za sebe – jer grad bez stabla nije dom.
Zelene ulice nisu samo ukras. One su otpor. Otpor vrućini. Otpor sivilu. Otpor zaboravu da priroda živi s nama – i bez nas ne može.
Zalijmo drvo i stavimo posudice s vodom za životinje koje lutaju, ali one koje ne. Ne zato što moramo. Nego zato što možemo. Jer kap vode za stablo je kap nade za Brod
