Biti drugačiji ponekad je odbojno. Imati nekakav cilj ponekad s inputom ti to ne znaš, nemožeš. Imati cilj i još ga izražavati i ostvarivati rasturene sive mase kao ja pod nazivom CVI, OSI. Gledam bar na desno ispravno oko i shvačam možda smo i u vremenu kada glupi govore, pametni šute, a fukare se bogate. Nikad mi nije jasno odaklen toliko fukara, a većina je daleko od bogatog.
Jadikovke
Upališ tv, dok prazniš debelo crijevo i opet vidiš NJIH. Oni kažu tebi je super, ma jel, a upravo tiskam , hmm nebitno što.Na kraju pustim vodu i pomislim sve sam ih izbacio. Obrišem se i papa, odoše svi s obečanjima u kanalizaciju.
Nadalje kad pomisliš da te netko gleda kao čoeka, uvidiš da je oko tebe iluzija i upališ svjetlo. Hrabri ostaju , a iluzija nestane. Ponekad misleći da objektivno zaključuješ napraviš suprotno. Ljutiš se , postaneš antipod samome sebi. OSI ponekad bude, a to su oni što kukaju na sisi proračuna. Upravo to, li koliko ih je obješeno na istu sisu. Šutiš i misliš doklem postoje MI I ONI. Postojimo i nismo bolji , jači ni dopadniji. Koračaš kroz život, a CVI ti radi sačekušu, za svaki kat ti treba dvostruko snage i ponekad si umisliš da si supermen, ali ideš dalje.
Zašto ne ideš na kave, zašto ne piješ, zašto, zašto.
Upravo zato što moj mir, to sam ja, a moj unutarnji nemir i to sam ja. Misliš si kako učiniti svijet dobrim i boljim mjesto, a nekako ne ide. Rzni kvazimudani drndaroši se trude i lupetaju s spoznajom o svemu o drugima i stalno vode niz stepenice, nikako uz.
Onda se probudiš i shvatiš da je ponedjeljak. U ne tjera me na wc školjku, što znači sve opet ispočetka . Naravno opet isti likovi idu kroz isti otvor već spomenuto mjesto.
O taj divni pozitivni ponedjeljak, obožavam ga, pljuc.
Autor: Vanja Krnić
Fotografije : internet
