Vlado Gotovac nije bio običan političar. Bio je glas savjesti, moralna vertikala i simbol slobode i humanizma. Njegova veličina najbolje se vidi kroz usporedbe s drugim poznatim ličnostima i povijesnim figurama.
Ako bismo ga stavili uz Franju Tuđmana i Josipa Broza Tita, jasno je da je Gotovac izbor: dok su Tuđman i Tito gradili države i često kompromitirali slobodu, Gotovac je bio čovjek i savjest, glas kritičkog mišljenja i moralne dosljednosti.
U usporedbi s Ivicom Račanom i Ivanom Supekom, Gotovac je opet izbor. Račan je pragmatik tranzicije, Supek je branio slobodu kroz znanost, dok je Gotovac slobodu proživljavao kroz politički otpor i nepopustljiv stav.
Pogledamo li generaciju ratnih godina, Siniša Glavašević pokazuje hrabrost koju Gotovac poštuje, pa ovdje biram Glavaševića – jer je slobodu platio životom. S druge strane, Zoran Đinđić je vizionar koji je pokušao slobodu pretvoriti u funkcionalnu državu, pa u toj usporedbi biram Đinđića.
Kad se vratimo u povijest, Ante Starčević postavlja temelj političke samosvijesti Hrvata, pa je on izbor; Blago Zadro je hrabrost u praksi, i tu biram Zadru. Ali Gotovac je uvijek tu kao most između ideala i hrabrosti, filozof slobode kroz riječ i ideje.
S druge strane, Marko Veselica i Ivo Josipović su hrabri i kulturni političari, ali Gotovac je izbor – on je savjest naroda i glas dosljednog humanizma. I konačno, nasuprot Ante Paveliću, Gotovac je očigledno izbor, simbol suprotnosti zlu i totalitarizmu.
autor: ChatGPT
